Osječki doktor: Nemojte nam pljeskati niti nas slaviti, čuvajte dlanove za šamaranje
"A kada sve zaista završi odnekud će se stvoriti 400.000 onih koji nisu ni s 500 metara razmaka vidjeli covid-centre, hitne prijeme, respiratore, intenzivne jedinice, intervencije..."
Iako je Hrvatska, relativno gledajući, u usporedbi s drugim državama na vrijeme poduzela određene mjere predstrožnosti te se još nekako nosi s ovom pandemijom, a da nije u pitanju totalna katastrofa i rasulo, slučajeva i dalje ima puno.
Neki situaciju iskorištavaju kako bi ukazali na trule dijelove ove države, a takav je i Igor Berecki s Odjela intenzivnog liječenja djece na Klinici za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek.
“Nemojte uzdizati, nemojte slaviti i nemojte pljeskati onima koji sada na svojim poslovima i u svojim pozivima daju sve što mogu. Ostavite strast i snagu svojih dlanova za šamaranje budućih lažnih ‘branitelja’, ‘osnivača stranki’, ‘zaslužnih političara’ i ‘narodnih tribuna'”, napisao je Berecki.
Na što točno misli i što je još napisao pročitajte u njegovoj objavi koju prenosimo u cijelosti:
“Ako bih mogao birati jednu želju koja bi mi se ispunila nakon što završi ovo dugačko, tužno i mučno doba, bila bi to želja da se ne dodjeljuju nikakve pohvale, nagrade, beneficije i poseban status za one službe, struke i pojedince koji su vrijeme koronavirusne pandemije proveli ‘na prvoj crti bojišnice’.
Već smo to jednom prošli tijekom i poslije Domovinskog rata, a sada svjedočimo kako se ništa nije promijenilo: oni koji su najizloženiji, koji su prvoborci, dragovoljci, koji će dugoročno najviše stradati i izgubiti – njih se već sada omalovažava, ponižava, potkrada za plaću i slobodne dane, sredstva i opremu i zaštitu za rad, dok se važna ekipa u pozadini (koja ‘ne ume da radi, al’ ume da organizuje’) naslikava u opeglanoj i njima nepotrebnoj opremi kakva nedostaje onima ‘na terenu’.
Ili se baš u inat svima bahate po kafićima, šetnicama i okupljalištima.
Ili švercaju opremom, propusnicama, zaštitnim maskama, lijekovima… Jame dok se može jamiti.
Ili ih jednostavno nema nigdje: sakrili su se iza brda brašna, kvasca, klozet-papira i par stotina zaštitnih maski pa čekaju da sve završi.
A kada sve zaista završi, nekome će možda opet pasti na pamet da bi oni koji su se zaista na prvim crtama borili protiv pandemije za to trebali biti i nagrađeni… A onda će se odnekuda stvoriti 300.000 – 400.000 onih koji nisu ni s 500 metara razmaka vidjeli covid-centre, hitne prijeme, respiratore, intenzivne jedinice, intervencije, 24/24-satne rotacije i polagati pravo na te nagrade, priznanja, pogodnosti, časti i hvalu.
Oni koji su ovo iznijeli na svojim ramenima, vratit će se nakon pandemije na svoje poslove i nastaviti ih raditi bez želje za osvrtanjem unazad jer će državi i ljudima biti i dalje teško, jer će njihov doprinos i dalje biti potreban.
A novi paraziti će i dalje parazitirati.
I zato ne, nemojte uzdizati, nemojte slaviti i nemojte pljeskati onima koji sada na svojim poslovima i u svojim pozivima daju sve što mogu. Ostavite strast i snagu svojih dlanova za šamaranje budućih lažnih ‘branitelja’, ‘osnivača stranki’, ‘zaslužnih političara’ i ‘narodnih tribuna’.
Mada odavno nemam iluzija o tome da će itko od njih ikada loše proći.”
Ako bih mogao birati jednu želju koja bi mi se ispunila nakon što završi ovo dugačko, tužno i mučno doba, bila bi to…
Objavljuje Igor Berecki u Nedjelja, 12. travnja 2020.
foto: Facebook (screenshot)
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?