Boris Piližota – zašto mi je izazov biti na 11. mjestu izborne liste

U Osijeku sam rođen, tu mi je obitelj, tu su mi prijatelji i rodbina, tu mi je djetinjstvo…  Ako baš hoćete, tu će mi se uskoro roditi i drugi sin za kojeg želim da ostane u Osijeku i tu odrasta, a ne da ga jednoga dana ispraćam s autobusnog kolodvora suznih očiju rekao je Piližota u razgovoru za OsijekNews.

Nedavnom odlukom stranačkog vodstva SDP-a, osječki dogradonačelnik Boris Piližota našao se na listi kandidata ove stranke, odnosno Restart koalicije, za izbor zastupnika u Sabor s područja 4. izborne jedinice.

Čestitamo na kandidaturi gospodine Piližota, ali kako komentirate činjenicu da se nalazite na 11. mjestu. Je li to kazna ili nagrada za Vaš dosadašnji rad?

– Kandidiranje na izborima ne bi trebala biti nikakva nagrada ili kazna. Parlamentarni izbori nisu nekakva revija ili pokazna vježba, nego vrlo konkretna utakmica timova, ali i pojedinaca. Mogućnost preferencijalnog glasanja biračima daje mogućnost izbora ne samo stranačkih ili koalicijskih lista nego i osoba. Naravno da je puno ležernije ući u izbore s tzv. ulaznog mjesta na listi, ali meni je ova 11. pozicija na listi zaista pravi izazov. Nikada u životu ništa nisam  dobio „na tacni“ niti ću nakon ove izborne utakmice ikome biti dužnik. Odgovornost osjećam prema svojoj obitelji jer unatrag tri godine trpi moj politički angažman, kao i prema timu najbližih suradnika. A račune ću polagati biračima koji će mi ukazati svoje povjerenje da ih predstavljam u Saboru.

Ipak, mediji su prilično iznenađeni što je stranačko vodstvo mnoge svoje članove, čelne ljude u mnogim općinama i gradovima ili „zaboravilo“ ili, poput Vas, stavilo na posljednja mjesta.

– Sportskim rječnikom rečeno, za konačan rezultat odgovorni su i igrači, ali i trener. Igrači zbog loše igre, a trener zbog postavljene taktike i izbora igrača. Za slijedeću utakmicu igrači se mijenjaju, a trenera najčešće čeka – otkaz. To je tako.

Znači, u slučaju Vaš izborne pobjede, Osijek ostaje bez prvog dogradonačelnika.

– Ni govora! Upravo suprotno! Radeći ovaj posao znam što nije moguće u Osijeku napraviti ako u Zagrebu nema sluha. A nema ga. I baš zato sam na ovu kandidaturu pristao kako bi kao saborski zastupnik napravio ono što kao zamjenik gradonačelnika ne mogu. Ako pojednice iz bilo koje stranke ne mogu primorati da nas slušaju, kao zamjenik gradonačelnika pokušat ću to kao saborski zastupnik. Ne želim biti glasnik slavonskih problema u Zagrebu nego te probleme želim učinkovito riješavati tamo gdje je to moguće. Ako to znači ići od vrata do vrata onda će mi položaj saborskog zastupnika u tome pomoći. Ja ne želim bit saborski zastupnik, ja želim biti zastupnik Slavonije i Osijeka u Saboru.

Sabor je ipak „samo“ zakonodavno tijelo. Izvršna vlast je u vladi i među ministrima.

– To je istina. Mnogi parlament doživljavaju tek parlaonicom, što je ružno ali vjerojatno i makar dijelom istina. Nažalost, kada je riječ o vladi, Osječani su tek na rubu događanja. Nedavno sam čuo frapantan podatak. Naime, posljednjih 30 godina od prvih višestranačkih izbora, u Hrvatskoj je bilo ukupno 14 vlada, a u svima njima samo je jedan jedini ministar bio iz Osijeka koji je odradio puni mandat. Bila su još trojica, ali zajedno su skupili jedva 2,5 godine mandata kao ministri. Toliko o poziciji i utjecaju dosadašnjih osječkih političara na rad izvršne vlasti u Hrvatskoj. Naravno, ne govorim o onim političarima koji su iz Osijeka otišli, ali se nikada za stalno nisu vratili u svoj grad. Zato se i ne treba čuditi izreci kako je od Osijeka do Zagreba 280 kilometara, a od Zagreba do Osijeka – 2.800 kilometara!

Mislite da nešto značajnije možete promijeniti iz saborske fotelje?

– Da, vjerujem u to. Naravno, mislim da se uz silan rad može natjerati izvršnu vlast da drugačije tretira Osijek i Slavoniju. Svi se kunu u Slavoniju kada dođe neka obljetnica vezana uz Domovinski rat, ali kada valja pokrenuti neke ozbiljne, dugoročne i strateške projekte, onda ništa. Posljednjoj HDZ-ovoj vlasti su bila puna usta pustih milijardi iz EU i tzv. projekta Slavonija, a istovremeno je u Slavoniji sve manje ljudi. Dugogodišnje negativne trendove i desetljećima nagomilne probleme ne može se riješiti preko noći niti vatrogasnim mjerama. To sam najbolje osjetio na vlastitoj koži u poslu osječkog dogradonačelnika. Nema čarobnog štapića koji će sve pozlatiti za samo četiri godine.

Na što konkretno mislite?

– Puno je toga, ali Osječanima je vjerojatno najslikovitiji problem komaraca. Umjesto da se taj problem riješi sustavnim mjerama kakve su primjenjene u Njemačkoj i Francuskoj u dolini Rajne, kod nas je još uvijek najveće dostignuće iskamčiti od vlade par milijuna kuna i dignuti avione kada ljudi već s pravom polude kako je bilo prošloga ljeta. I što nakon toga? Moliti Boga da slijedeća godina ne bude kišna i da se u Alpama ne otopi sav snijeg! Pa, jel’ to ozbiljna politika?

Kako onda riješiti makar taj problem?

– Ne može Grad Osijek sam riješiti poplavna i močvarna staništa komaraca u susjednim općinama. Na našu inicijativu tek je prošlog ljeta HDZ-ova vlast u Županiji donijela strategiju borbe protiv komaraca u koju se trebaju uključiti sve jedinice lokalne samouprave, a koja se  temelji na onome što je Grad Osijek inicirao kroz svoje dokumente  još od 2011. godine. Nedavno pak od tog istog HDZ-ovog župana čujem izjavu kako je „Riječ je o dokumentu koji će im dati smjernice kako spriječiti da se situacija od prošle godine ponovi. Borba protiv komaraca je u njihovoj nadležnosti i gradovi i općine u svojim proračunima za ubuduće trebaju osigurati sredstva za tu namjenu“. Dakle opet šuplji termini poput „smjernice“, „trebaju“ i slično. Općinama koje financijski jedva održavaju vlastiti pogon ne trebaju nikakve „smjernice“ niti pompozno nazvani dokumenti, nego novci i konkretna rješenja koja će kroz nekoliko godina, kako su to napravili Nijemci, temeljito riješiti problem komaraca. A to se ne može učiniti bez države. U nekim slučajevima čak niti bez sustavne suradnje više država jer su Drava, Sava i Dunav dobrim dijelom i granice između Hrvatske i susjednih država. Kakve puste „smjernice“ općinama. To je obično mazanje očiju do nove najezde komaraca. Nažalost, takav pristup u Slavoniji doživljavamo već predugo. Zato sam uvjeren da se mnoge stvari mogu i trebaju ukazivati upravo za saborskom govornicom. To je parlament i u njemu treba zastupati interese ljudi koji te svojim glasovma i izaberu na tu časnu dužnost. Zato mi i jeste pravi izazov biti izabran preferencijalnim glasovima birača, a ne samo logikom stranačke mašinerije koja te postavlja na „ulazna mjesta“.

I prije su kandidati ovako govorili u kampanjama. Mnogi izabrani zastupnici iz Osijeka i Slavonije bi nakon ulaska u saborske klupe brzo zaboravili odakle dolaze i tko ih je tamo poslao. Dosta njih se nikad više i nije vratilo. Zašto bi sada baš Vama vjerovali?

– Zato što tako zaista i mislim. Što će ostati od Osijeka, Slavonije i Baranje ili Podravine ako svi odselimo u Zagreb ili još gore, izvan Hrvatske trbuhom za kruhom? U Osijeku sam rođen, tu mi je obitelj, tu su mi prijatelji i rodbina, tu mi je djetinjstvo…  Ako baš hoćete, tu će mi se uskoro roditi i drugi sin za kojeg želim da ostane u Osijeku, da tu odrasta, da hoda našim ulicama i tu stvori svoj dom i obitelj jednog dana. Ne samo zato jer ja volim Osijek, nego zato što će Slavonija iznova postati mjesto gdje su ljudi sretni, imaju budućnost i žele živjeti. Zaista sam uvjeren kako Osijek i Slavonija ponovno mogu biti mjesto u kome će biti poželjno živjeti. Previše je roditelja ostalo stajati na kolodvoru gledajući kako im autobusi odvoze djecu daleko od njih. Takav rastanak niti jedan roditelj ne bi smio doživjeti. To je naš dug prema onima prije nas koji su ostajali i naša obveza prema onima koji će doći nakon nas.