Zbog čega se “Festival slobode” pretvorio u “cirkus”? – Osječanin istaknuo nekoliko velikih grešaka…

Osječanin Dražen Stojčić razložio je greške koje su se potkrale organizatorima skupa “Festival slobode” kojim se ovih dana pune sve naslovnice iz nekoliko razloga. Od politički istaknutih pojedinaca na navodno apolitičnom skupu i incidenta s hitnom pomoći pa do poruka koje su prosvjednici slali, a s kojima se očigledno nisu slagali svi.

Dražen Stojčić osječki je fotograf, fotoreporter, novinar i pisac. S osječkim fotografom Marijom Romulićem započinje suradnju 2006. i od tada djeluje kao dio autorskog tima “Romulić & Stojčić”.

Greške festivala razložio je detaljno u opširnoj objavi na svom osobnom Facebook profilu pod nazivom “Post festum”.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Već dugo neka tema nije izazvala toliko reakcija na našoj grupi kao subotnji “Festival slobode” u Zagrebu. Dok su naši članovi u velikoj većini žestoko osuđivali prosvjed, kao i poruke koje su s njega odaslane, od strane sudionika primali smo podjednako žestoke komentare i poruke u kojima nas se napadalo i vrijeđalo ispod svake komunikacijske razine. U pojedinim grupama „Festivala slobode“ pozivali su i na nasilne obračune s potpisnikom ovih redova, a iako su se organizatori uoči događaja u medijski prostor trudili odaslati poruke slobode i ljubavi, na kraju je u javnost ipak otišla drugačija slika.

Sudionicima prosvjeda nikako se nije sviđalo što smo prenijeli da ih se skupilo 3.000, kao ni što su spominjani predstavnici krajnje desne političke opcije, a najviše je polemika izazvala sada već čuvena hitna pomoć.

Vezano za procjenu posjećenosti, ona je u svim medijima bila jednaka: oko 3.000 prosvjednika. Samo je 24sata procijenio da je na skupu 2.000 osoba, a čak ni portali koji su direktno povezani s prosvjedom nisu davali procjene o više od 5.000 osoba.

Po tko zna koji put se potvrdilo da Hrvati općenito puno spremnije prosvjeduju na Facebooku nego na ulici, a u to su se do sada uvjerile brojne političke i apolitične organizacije, pa to nije nešto specifično za ovaj prosvjed nego opće poznata činjenica. Ipak, organizatorima prosvjeda se mora priznati da su uspjeli okupiti dovoljan broj prosvjednika da se njihove poruke čuju u svim domaćim medijima, a sve nacionalne televizije opširno su prenosile izjave i događaje s okupljanja. Mrlju na njihov uspjeh definitivno su bacili prvi redovi, gdje su se na iznenađenje mnogih posjetitelja redom naslagali predstavnici krajnje desnice, što je podiglo obrve kod mnogih koji su očekivali apolitičan događaj.

“Incident s hitnom pomoći”

Incident sa hitnom pomoći je već naveliko seciran, a ni oko njega nema suglasja: dok iz Ravnateljstva zagrebačke Hitne pomoći inzistiraju da je vozilo na trg došlo po dojavi o osobi bez svijesti i da se kroz publiku probijalo s ciljem da dođe najbliže dojavljenoj lokaciji, od strane prosvjednika i dalje se ustraje u tvrdnji da je u pitanju čista provokacija koja je imala za cilj izazvati nerede.

Iako je doista neuobičajeno da se vozilo hitne pomoći probija kroz gužvu ljudi na javnom skupu, mora se reći i da je u pitanju propust samih organizatora. Naime, organizacija javnih okupljanja definirana je zakonom, a u njemu jasno stoji da organizator na skupu do 5,000 sudionika mora osigurati prisustvo najmanje jednog tima hitne medicinske pomoći, a na skupu s više od 5,000 sudionika dežurstvo dva tima hitne pomoći. Za skupove s više od 10,000 osoba potrebno je osigurati i mjesto na kojem se može pružati medicinska pomoć. Ništa od toga nije bilo organizirano na skupu u nedjelju. Da jest, hitna pomoć ne bi morala ni ulaziti na trg, jer bi tamo već bila.

Važno je reći da se velik broj prosvjednika bez odgode i negodovanja sklanjao ispred hitne pomoći, a i Toni Cetinski je uzastupno i uporno pozivao publiku da se smiri i da propusti kombi da prođe. Paradoksalno, zato se ekipa hitne pomoći na kraju krajeva i probila do samog središta prosvjeda.

No, u trenu kad je hitna pomoć došla ispred autobusa s kojeg se vodio program, dio prosvjednika se više nije želio maknuti i započelo je glasno negodovanje, a poletjela je i poneka plastična boca i čaša. Istovremeno su reagirali i policajci koji su očito imali točnu informaciju gdje se nalazi osoba koju treba zbrinuti i usmeno rekli ekipi hitne pomoći gdje se nalazi pacijent. Naime, policija je osobu bez svijesti u međuvremenu sama prebacila na mjesto do kojeg je hitna pomoć lakše mogla doći, no dispečeri u hitnoj pomoći tu informaciju nisu imali. Hitna se potom nekako uspjela okrenuti i vratiti, a ispraćena je salvama zvižduka, što je na televizijskim kamerama izgledalo ružno i dodatno je polariziralo mišljenje javnosti. Potpuno promašenu poruku poslao je govornik Srećko Sladoljev, koji je spremno publici poručio da je u pitanju „demonstracija moći onih koji ne žele našu slobodu“, zapečativši tako mišljenje prisutnih.

Dolazak hitne pomoći nije bio demonstracija moći nego prije svega propust organizatora koji nisu osigurali dežurnu ekipu hitne pomoći na javnom događaju, a potom su – nema sumnje u najboljoj namjeri – pozivali publiku da vozilo propusti. Ni sam vozač hitne pomoći nije očito dobro procijenio kad je do dojavljene lokacije pokušao doći direktno kroz okupljenu publiku.

Gnjevne poruke i nasilne geste

Promatrajući reakcije sudionika nakon skupa, većina je uvjerena da je dolazak hitne pomoći bio isceniran, a pri tome se ne biraju ni metode ni riječi kojima se to stajalište pokušava dokazati. U jednoj od gnjevnih privatnih poruka koje smo primili nakon skupa, jedna sudionica uzrujano tvrdi da su u kombiju bili pripadnici specijalnog policijskog tima, koji su samo čekali da publika reagira, pa da izlete iz kombija i izazovu nerede. Ovakva histerija je nepotrebna i bilo bi dobro da sami organizatori „spuste loptu“ i stanu na kraj neprekidnim i potpuno bizarnim teorijama zavjera koje se šire među njihovim simpatizerima. S druge strane, tim hitne pomoći nije bio fizički ugrožen, a osim plastičih boca i čaša i razumljivo neugodnog osjećaja, na kraju su im se prosvjednici maknuli i da se s trga udalje.

Na čast organizatora ipak ne ide činjenica da je jednu bocu na kombi bacio redar, a čašu ni manje ni više nego tv voditelj **Velimir Bujanac**. Kad smo kod redara, potpuno je neprihvatljivo da je drugi redar pred kraj skupa fizički napao snimatelja portala Index.hr. Iako je Index trn u oku prosvjednika, nedopustivo je da redari fizički napadaju i vrijeđaju predstavnike medija. Tako nešto je neprihvatljivo i nespojivo sa skupom koji proklamira slobodu, a strastveni branitelji prosvjeda ipak bi trebali prihvatiti i poneku kritiku na vlastiti račun.

No, što je s onom neupadljivom većinom na prosvjedu? Oni su se kasnije osjetili najviše povrijeđenima osudom javnosti, smatrajući da nije u redu da se čitav događaj i svi sudionici promatraju kroz prizmu nekoliko problematičnih situacija, a činjenica je da na prosvjedu nisu bili samo pripadnici ekstremne desnice ili nabrijani pojedinci koji su izazivali sukobe.

Politika je opet privukla pozornost

Štoviše, kao što smo već ranije pisali, organizatori skupa su uglavnom bivši članovi populističkog Živog zida i istaknuti hrvatski protivnici cijepljenja. Uostalom, na skupu su bili i I**van Vilibor Sinčić** i **Ivan Pernar** – no oni se nisu gurali u prve redove, pa je njihovo prisustvo manje medijski popraćeno. Organizatori skupa su na neki način napravili taktičku pogrešku. U prvi plan su stavili neutralne i općenite poruke o slobodi, ljubavi, brizi za djecu i slično, a svoje političke stavove su sakrili, dozvolivši time da im „spotlight“ otme svega nekoliko prepoznatljivih desnih figura koji su se šepurili pred kamerama.

Zbog toga je puno ljudi na skup došlo očekujući politički neutralan događaj, a mnogi su poveli i svoju djecu. Dio njih ne vjeruje u teorije zavjera, ne sumnja u postojanje virusa i nisu protivnici cjepljenja. Među njima je i novinar Liberala **Mario Nakić**, koji u tekstu „Zašto sam sudjelovao na festivalu slobode“ u uvodu jasno kaže da nema ništa protiv 5G tehnologije, nije protivnik cjepiva, zna da su cjepiva najzaslužnija za produljenje životnog vijeka, a svjestan je i opasnosti i smrtnosti koronavirusa, ali kao liberal ne prihvaća obavezu nošenja maske. Nakić smatra da „novinari nisu posve iskreno izvještavali s trga i zaboravili su navesti da su većinu na prosvjedu činili liberali, kojima je motiv za dolazak bilo poštivanje Ustava i očuvanje ljudskih prava“.

Da je Nakić donekle u pravu svjedoče i fotografije iz autobusa koji su iz cijele Hrvatske dovodili prosvjednike, gdje se među prisutnim putnicima mogla vidjeti i poneka stidljiva maska. On također smatra da bi neki budući prosvjed trebalo organizirati bez govornika i glazbenog programa. To i ne čudi, s obzirom da su ljudi koji su na skupu stali za mikrofon mahom bili zagovornici teorija zavjera ili protivnici cijepljenja, a nakon što se prašina slegla dojam je da dobar dio prisutne publike ipak ne dijeli baš sve njihove stavove.

Uloga medija – Nemaju ulogu interpretatora već posrednika

No, je li krivnja medija što su prenijeli javno izgovorene poruke s govornice i kako bi oni uopće trebali ustanoviti koliko osoba na prosvjedu smatra da virus postoji ili ne postoji? Niti jedan transparent nije tvrdio da je virus stvaran, a bilo ih je više na kojima je pisalo da je Covid-19 laž. Sve se više stječe dojam da ni sami sudionici nisu potpuno usuglašeni oko toga kakve su poruke trebale biti poslane u javnost, ali je neshvatljivo da za to optužuju medije koji su prenijeli ono što je rečeno, pročitali transparente kojima se mahalo i prenijeli informaciju o javno poznatim sudionicima. Ako je prosvjed zaista bio apolitičan, onda je netko s autobusa trebao sve predstavnike političkih stranaka pristojno pozdraviti, a potom se ograditi od njih. U tom bi slučaju ostvarili moralnu pobjedu i njihova prisutnost bi u očima javnosti imala puno manji značaj.

Potpuno iznenađenje izazvao je sinoć pjevač **Toni Cetinski **koji je u gostovanju na RTL direktu značajno reterirao od nekih svojih ranijih stavova. Nakon što je mjesecima govorio protiv cjepiva i organizirao javne polemike o tome s Dejanom Lovrenom, odjednom je na javnoj televiziji gotovo potpuno okrenuo ploču.

Rekao je da ne smatra da je koronavirus prevara, da mu je umro prijatelj zaražen virusom, ali koji je imao i druge bolesti tako da je „umro sa koronom, a ne od korone“. Cetinski je **Šprajcu** rekao da nije antivakser nego zagovara pravo izbora i slobodu propitkivanja. U jednom trenu je rekao da nije ni Stožeru lako, da ima puno prijatelja liječnika i da njega zapravo brine medijska manipulacija i psihoza koja se izaziva u javnosti. Posebno ga smeta stigmatiziranje da je on „antivakser i antimasker“, samo zato što je postavljao pitanja. Cetinski je više puta rekao da je laž da on zagovara protuznanstvene stavove, distancirao se od političkih struja koje su se pojavile na prosvjedu i najavio, „iako sudionici prosvjeda sada žele prosvjede u svim gradovima“, da je umoran od svega i da će se povući i neće neko vrijeme sudjelovati na društvenim mrežama.

Sličnog je stava i **Marin Miletić**, saborski zastupnik Mosta koji je došao na prosvjed.

„Ono što mi se svidjelo je to što se okupilo nekoliko tisuća građana koji su vrlo kritični prema Stožeru. Međutim, jako sam nezadovoljan što je bilo i negatora covida, ljudi koji tvrde da je to izmišljena bolest, što je jednako suludo kao i tvrditi da je Zemlja ravna. Također, nije mi se svidjelo što su organizatori dopustili da se prosvjed politizira, da su bliski sa zastupnicima Domovinskog pokreta – Zlatkom Hasanbegovićem i njegovim stranačkim kolegama. Učinilo mi se kao da su oni na neki način uključeni u organizaciju prosvjeda. Drugi put ću na ovakav prosvjed doći samo ako bude organizacijski neovisan od političkih stranaka i ako meta bude samo rad Nacionalnog stožera civilne zaštite, a ne negiranje covida. Suludo je govoriti da covid kao bolest ne postoji“ – rekao je Miletić za Jutarnji list.

Odabrani krivi govornici – Nedovoljno iskustva i krivo polje?

Organizatori nisu baš pogodili s odabirom govornika, jer na svoju stranu još uvijek nisu uspjeli pridobiti jače autoritete od **Srećka Sladoljeva** i **Lidije Gajski**. Sladoljev nije liječnik nego biolog i u zadnjih 35 godina objavio je svega četiri znanstvena rada, a Gajski je liječnica internistica i pod svojim imenom nema ni jedan stručni rad.

Jedna od istaknutih poruka prosvjeda bila je da su upravo oni ti čija mišljenja trebaju ravnopravno biti zastupljena u javnosti, ali teško da će struka prihvatiti dijalog s osobama koje naprosto nemaju potrebna znanstvena pokrića. Ilustracije radi, znanstvenik** Ivan Đikić** se u međunarodnoj bazi PubMed spominje 435, **Gordan Lauc** 188, a Sladoljev 3 puta. Iako je jasno da se njihove poruke ne sviđaju svima, mediji ipak ne griješe kad za sugovornike pozivaju osobe koje imaju najveći međunarodni znanstveni ugled. Na kraju krajeva, i među njima je bilo oprečnih mišljenja i kritika koje su bile zastupljene u javnom prostoru.

“Ono gdje prosvjednici nisu u pravu jest da ekstravagantne osobe iz medicinske zajednice proglašavaju ekspertima. Realno, među ekspertima nema osoba koje smatraju da covid-19 nije po život opasna bolest. Naglašavaju da se cenzuriraju neki doktori poput Lidije Gajski ili Srećka Sladoljeva, ali bi li oni u javnoj raspravi između njih i dominantne većine drugih znanstvenika, koji nemaju dilema oko opasnosti od koronavirusa, trebali biti ravnopravno tretirani? Mislim da ne, jer to bi bila lažna javna debata”, smatra politički komentator **Žarko Puhovski**.

Jedan od govornika na skupu bio je i komentator krajnje desno orjentiranog portala Logično, **Velimir Ponoš**. On je održao poduži govor protiv nošenja maski, epidemiju u Hrvatskoj je nazvao iluzijom, a Stožer optužio za prevaru. No i on je pri kraju ipak uputio pomirljiviju poruku.

Pravo na mišljenje: Nekima je epidemija stvarna, nekima je prijevara…

“Jedni vjeruju u odluke, drugi ne, jedni nose maske, drugi ne, jedni misle da je korona nešto strašno, drugi ne i tu nas se pokušava zavaditi. Ali, mi u životu inače imamo različita uvjerenja, međutim zbog toga nismo u ratu. Pa zašto onda da sad budemo u ratu. Nećemo jedni s drugima biti u ratu. Ja nemam ništa protiv da netko vjeruje u sve ovo oko korone, međutim ja imam drugo mišljenje i imam pravo na drugo mišljenje”, rekao je Ponoš i pozvao okupljene da ne prate televiziju.

Pravo na mišljenje u demokratskom društvu nije i ne smije biti sporno. Ali, kao što to često kažemo u komentarima na našoj grupi, bilo bi dobro da je to mišljenje utemeljeno na činjenicama. Prosvjednici kao da zaboravljaju da ni ostali građani Hrvatske ne uživaju u nošenju maski, epidemiološkim mjerama ili u gopodarskoj krizi. Ne uživaju, ali ih prihvaćaju, jer prihvaćaju realnost situacije u kojoj se nalazimo. Koliko god bi svi bili najsretniji da koronavirus naprosto preko noći nestane, guranje glave u pijesak neće pomoći. I zato su tvrdnje da virus kojim se do sada zarazilo 27 miljuna ljudi ne postoji očita crvena krpa pred očima javnosti koja s tim virusom pokušava svakodnevno živjeti.

Ako je glavni cilj Festivala slobode bio da mišljenje prosvjednika o preispitivanja nekih odluka i mjera dođe u fokus javnosti, nema sumnje da su u tome uspjeli. Svi domaći mediji prenijeli su te stavove. Hoće li se iz toga razviti nekakva konkretna stručna rasprava ili možda i dijalog teško je prosuditi.

Za sada je najdalje u tome otišao Toni Cetinski, koji je na kraju razgovora za RTL u šali rekao da bi on i Gordan Lauc trebali otvoriti zajedničku slastičarnicu.

foto: screenshot