Neke su obišle svijet: U Muzeju Slavonije otvorena izložba ratnih fotografija iz 1991.

Na dan 5. prosinca prije 29 godina, Osijek je proživljavao jedan od najtežih dana u svojoj novijoj povijesti. Bio je to dan u kojem je poginulo 28 branitelja i 4 civila, a jedan branitelj još se uvijek vodi kao nestao.

Dan obrane grada Osijeka, podsjetnik je na sve što su grad i njegovi stanovnici proživljavali tijekom Domovinskog rata.

U Muzeju Slavonije, u okviru programa obilježavanja Dana obrane grada Osijeka, otvorena je izložba „Ratni reporteri Glasa Slavonije“. Riječ je o izložbi za koju je izbor fotografija napravio majstor fotografije Marin Topić, koji uz vrsne fotografe Gojka Mitića, Željka Lončara, Zdenka Pušića, Zorana Jaćimovića i pokojnog Darija Hećimovića također sudjeluje na izložbi.

Pogled na fotografije ponovno je vratio posjetitelje u ona vremena prije 29 godina, a prvi potpredsjednik Gradskog vijeća Drago Šerić naglasio je kako je izložba ujedno podsjetnik na doprinos koji su u obrani grada Osijeka dali branitelji.

“Sjećamo se 5. prosinca 1991., dana kada je 28 branitelja dalo svoje živote i utkalo ih u obranu grada, a autori ovih fotografija, ljudi su koji su s fotoaparatom u ruci riskirali svoje živote i bilježili povijesti”, kazao je prvi potpredsjednik Gradskog vijeća.

Među izloženim fotografijama neke su i nadaleko poznate jer su tih ratnih dana 1991. obišle svijet. Dopredsjednik Udruge 106. brigade Dubravko Pancić pozvao je sve da pogledaju fotografije i da se prisjete, s ciljem da se – ne zaboravi.

“Ideja je bila da angažiramo ratne reportere, naše kolege iz tog vremena, koji su bili s našim suborcima na prvoj crti. Druga ideja kojom smo se rukovodili je da prikupimo jedan fundus koji će ostati Muzeju u arhivi – i fotografije i negativi. A treća je ideja da ostavimo nešto za budućnost”, rekao je Dubravko Pancić.

Među fotoreporterima čiji su kadrovi pričali priču ratnog Osijeka je i Gojko Mitić koji na pitanje kako je bilo tada biti fotoreporter odgovara jednom riječju – „čupavo“. Mitić se prisjetio i kako su se fotografije tada izrađivale drukčije nego danas.

“Fotografije su išle crno-bijele, mi smo nešto snimili i nismo kao danas imali mogućnost odmah pogledati, nego smo tek kad bi došli u laboratorije, razvili filmove, pogledali negative i tek onda radili fotografiju kao ova koju vidite na zidu. Postupak je bio dugotrajan i možemo reći na neki način neizvjestan”, ispričao je ratni reporter, autor poznate fotografije branitelja Zorana Vlaškovca s djetetom u naručju, kadra koji je zabilježio 01. kolovoza 1991. godine.

Svaka fotografija – jedna priča. Jedan kadar – jedan podsjetnik na vremena u kojima se živjelo drukčije. Potvrdio je to i tadašnji Glasov fotoreporter Željko Lončar.

“Mi smo bili na svim bojištima, ali možda je pogibeljnije od bojišta tada bilo hodati ulicama grada pod granatama. Bilo je to vrlo intenzivno vrijeme i ponosan sam na to što sam tada radio. Može se vidjeti u arhivama rujan, listopad, studeni i prosinac kada je bilo najžešće. Bilo je to vrijeme opasnog življenja, ali jednostavno je adrenalin bio takav i nismo išli dan za danom nego minutu za minutom. Ono čega se najviše sjećam je – da je grad funkcionirao. Ne mogu reći da problema nije bilo, bilo ih je, ali su se rješavali u hodu i to je bio taj duh Nepokorenog grada. Kada je nešto porušeno, krov, prozori, zgrada, odmah su susjedi izlazili i to se odmah rješavalo. Tvrtke su radile bez zastoja. Bilo je to takvo vrijeme”, prisjetio se Željko Lončar.

Svakom izloženom fotografijom zabilježen je poneki kadar iz albuma života od prije 29 godina. I kroz njih, priče koje pričaju o životima ljudi i životu jednoga grada. Uz Dan obrane grada Osijeka, hvala svima koji su, svatko na svoj način, pisali povijest grada, dijelili život s njegovim žiteljima i činili Osijek Osijekom.

foto: Grad Osijek