U Osječko-baranjskoj županiji 700 pčelara
„Otežano nam je bavljenje pčelarstvom što zbog klimatskih promjena što zbog korištenja sada već nedozvoljenih sredstava poput neonikotinoida"
U Hrvatskoj se u prosjeku proizvede i do 10 tisuća tona meda godišnje, što je uz jedan kg po stanovniku i više nego dovoljno za hrvatske potrebe, no podaci pokazuju da se u Hrvatsku uveze i do 1600 tona meda za više od 3 milijarde kuna, prenosi Radio Osijek.
Ujedinjeni narodi su 2017. godine 20. svibnja proglasili “Svjetskim danom pčela”. Inicijativu za proglašenjem tog dana pokrenula je Slovenija, a datum je odabran u spomen na rođenje Antona Janše, oca modernog pčelarstva.
Stoljećima su pčele pružale brojne koristi biljkama i ljudima, i ako postoje i drugi, također životno ugroženi oprašivači, poput, na rubu egistencije, bumbari i leptiri, posebno pozitivan utjecaj na okoliš imaju pčele, pomažući očuvanju bioraznolikosti i ekosustava. Oko 78% divljih biljaka u umjerenom pojasu Europe razmnožava se pomoću oprašivača. Kod 84% svih usjeva oprašivači imaju veliki utjecaj na njihovu količinu i kvalitetu te se procjenjuje da su izravno zaslužni za oko 15 milijardi eura godišnje poljoprivredne proizvodnje.
Izravne prijetnje oprašivačima predstavljaju promjene u korištenju i uporabi zemljišta, intenzivna poljoprivreda i uporaba pesticida, zagađenje okoliša, invazivne strane vrste, patogeni te promjene u klimi. Kako bi se pčele i oprašivači zaštitili, potrebno je održavati i obnavljati staništa oprašivača u poljoprivrednim i urbanim sredinama te promicati biološku kontrolu štetnika i ograničavanje korištenja pesticida.
„Otežano nam je bavljenje pčelarstvom što zbog klimatskih promjena što zbog korištenja sada već nedozvoljenih sredstava poput neonikotinoida. No još uvijek ima neodgovornih poljoprivrednika koji na razne načine nabavljaju zaštitna sredstva koja ne samo da štete pčelama već ih i ubijaju. Što se tiče toga da nam je okoliš očuvan, očuvaniji od brojnih europskih i svjetskih zemalja, to stoji, ali teško je očekivati baš čisti eko med koji se ipak kao takav pojavljuje na policama. Pčela pašu traže na različite načine na brojnim lokacijama tako da je teško očekivati da će se zadržati na području koje je u potpunosti nezagađena”, rekao je Slavko Stojanović, predsjednik Županijskog saveza pčelara Osječko-baranjske županije.
Apis mellifera, pčela se nakon posljednjega ledenoga doba raširila se iz Male Azije na veći dio Europe, Azije i Afrike. Danas ju je čovjek raširio u gotovo sve dijelove svijeta. Najpoznatije su pasmine europske medonosne pčele: siva pčela, žuta talijanska pčela, tamna, europska pčela i kavkaska pčela.
Američki Indijanci su još prije šest tisuća godina koristili med kao lijek i jelo. Faraoni i rimski vladari na svojim su grobnicama redovito imali nacrtane pčele za koje se pretpostavlja da na planetu Zemlji žive već 150 milijuna godina.
Medonosne pčele imaju 170 receptora mirisa koji im omogućuju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane. Njihov je njuh toliko precizan da mogu razlikovati stotine različitih biljnih sorti. Primjerice, pas tragač pogađa mirise u 71% slučajeva, nakon tri mjeseca treninga, a pčela u 98%, bez obzira na mirise u blizini koji je ometaju, poput parfema, motornog ulja…
Prosječna pčela proizvede oko 1/12 žličice meda u životu, a tijekom jednog leta posjeti 50-100 cvjetova. Med i ostali pčelinji proizvodi, posebice propolis, danas su dokazano učinkoviti protiv virusa i bakterija. Uz apiterapiju, tisućama godina u svijetu je poznata i apipunktura koja koristi pčelinji otrov kao lijek.
foto: unsplash
Imate više informacija o ovoj temi, želite li komentirati, napisati reakciju ili želite prijaviti pogrešku u tekstu?