Prodan hotel Royal, novi vlasnici Damir Batinić i Boris Željko Huber kreću s obnovom

Foto: B. Jobst

Historicistička zgrada

O povijesti ove građevine svojedobno je za Glas Slavonije pisao ugledni povjesničar umjetnosti Grgur Marko Ivanković, naš stalni kolumnist. Podsjetio je kako se na sjevernoj strani glavne osječke trgovačke, Kapucinske ulice, nastale još krajem 17. stoljeća, do 1904. godine nalazila široka barokna jednokatnica s istaknutim trijemom koja je do gradnje klasicističke palače u Županijskoj ulici služila kao županijska palača. Barokna je katnica porušena kako bi se stvorilo mjesto za gradnju velebne hotelske zgrade. Etablirani osječki krojački obrtnik Mijo Rajal, rođen 1852. godine, u Klatovu, ekonomski je toliko osnažio da je mogao financirati gradnju velikog luksuznog hotela u samom središtu Osijeka. U Državnom arhivu u Osijeku čuvaju se brojni nacrti iz kojih saznajemo da je te planove za gradnju 1903. potpisao graditelj Ivan Domes, da je centralno grijanje hotela izvela tvrtka Makso Neurath i drug te saznajemo da je 1919. osmišljen projekt prenamjene dijela hotela za potrebe kinematografskih projekcija, što je izvedeno prema zamisli osječke tvrtke Aksman-Malin-Rožić.

“Dvokatna hotelska zgrada ugrađena u ulični niz jedan je od najljepših primjera historicističke arhitekture u gradu Osijeku. Prizemlje joj je ispunjeno ostakljenim izlozima kavane ulaza i dućana, a dvije gornje etaže prostranim hotelskim sobama, od kojih su pojedine imale lođu s kovanom ogradom i izvrsnim pogledom na glavnu osječku trgovačku ulicu. Potkrovni je prostor bio namijenjen posluzi i pomoćnim prostorijama. Hotelski se kompleks prostirao od Kapucinske do Šamačke ulice, tako da je iznimno velika dvorana restorana bila smještena uz Šamačku ulicu, a uz nju se prostirao i veliki hotelski vrt s terasom. Multifunkcionalna restoranska sala služila je, osim za konzumaciju hotelskih objeda, i za onodobne dinamične osječke društvene aktivnosti, koncerte, plesove i kinematografske projekcije. Pozornica je omogućavala smještaj većeg orkestra, ili postavljanje scenografija za kazališne predstave. Ovaj je prostor restorana/plesne dvorane preuređen nakon završetka Prvog svjetskog rata i potpuno prilagođen potrebama kinematografskih projekcija. U Zbirci plakata Muzeja Slavonije čuva se nekoliko plakata Royal Biographa, u vremenskom rasponu od gradnje kina do 1930. godine. Zahvaljujući jednom od njih saznajemo da je kino u ljeto 1923. bilo na mjesec dana zatvoreno zbog manjih popravaka. Vlasnik hotela Mijo Rajal hotel je izvorno nazvao prema vlastitom obiteljskom prezimenu Rajal, a kasnije mu je ime promijenjeno u Royal, kako je bilo uobičajenije. Zakupnici su se hotela u više navrata mijenjali, no ostali su zabilježeni, između ostalih, zahvaljujući razglednicama hotelske zgrade na kojima su ponekad bili reproducirani i portreti zakupnika”, podsjeća Ivanković.

Ova je velebna historicistička dvokatnica u strogom središtu grada već dugo zapuštena, osim dijela u kojemu se nekoć nalazila najljepša osječka secesijska kavana, u kojoj je svojedobno poslovala jedna banka. “Nekada se u prizemlju hotela, iza velikih ostakljenih ploha, prostirala velegradski uređena kavana. Zidne plohe kavane bile su prekrivene golemim zrcalima secesijski stiliziranih okvira od mahagonija, a jednako je tako stilski bio uređen i šank te ostala oprema od stolaca, nažigača za žigice na stolovima, preko srebrnih pladnjeva i vrčeva, do šalica za kavu ili čaj, kojima su posluživani gosti. Zidne plohe kavane koje nisu bile prekrivene zrcalima i opremom bile su ukrašene secesijskim viticama koje su obavijale cijeli prostor. Kavana je još u secesijskom razdoblju bila preuređena i preimenovana iz Rajal u Royal, što nam potvrđuju stare razglednice koje se čuvaju u Muzeju Slavonije u Osijeku”, zabilježio je Ivanković.