“Dora: Bijeg u glazbu” – besplatna premijera filma 8.3. u kinu Urania

Povodom Dana žena i kao dio ciklusa filmova (O)ženi, Kinematografi Osijek, Grad Osijek i Turistička zajednica grada Osijeka građankama i građanima poklanjaju dokumentarac o životu Dore Pejačević, jedne od najpoznatijih hrvatskih skladateljica.

Projekcija filma Dora: Bijeg u glazbu redatelja Kyre Steckeweh i Tima van Beverena održat će se u kinu Urania u srijedu 8.3. s početkom u 19:15h, a ulaz je slobodan za sve gledatelje.

TRAILER FILMA: https://www.youtube.com/watch?v=rc02DOXFHEU&ab_channel=Discoveryfilm

Film kroz povijesne i glazbene elemente te elemente filma ceste i odrastanja, prikazuje život ove talentirane hrvatske umjetnice. Film je to o ženskoj emancipaciji na početku 20. stoljeća kroz priču o životu jedne od najpoznatijih hrvatskih skladateljica Dori Pejačević (1885.-1923.), čija su djela još za njezina života izvođena u Dresdenu, Budimpešti, Beču i drugim europskim glazbenim centrima.

„Dora – Bijeg u glazbu“ donosi i stavke i ulomke glazbenih djela Dore Pejačević, koja ni danas, 100 godina nakon skladateljičine smrti, nisu izgubila čar i živost, u emotivnoj interpretaciji pijanistice Kyre Steckeweh, violinista Andreja Bielowa i Gewandhaus orkestra iz Leipziga pod ravnanjem dirigenta Andrisa Nelsonsa.

DORA – Bijeg u glazbu
Dokumentarni film Kyre Steckeweh i Tima van Beverena

U rodnoj Hrvatskoj skladateljica Dora Pejačević (1885.-1923.) poznata je poput Mozarta. Svaki hrvatski školarac upoznat je s njezinim imenom i prezimenom, pa opet, u ostatku Europe ova velika umjetnica gotovo je nepoznata. Za života su joj djela izvođena u Dresdenu, Budimpešti, Beču i mnogim drugim europskim gradovima. Ipak, nakon što je umrla u Münchenu 1923., Pejačević pada u zaborav, a njezino ime nestaje s koncertnih programa. Sudbina je to koju Pejačević, u povijesti glazbe, dijeli s mnogim drugim skladateljicama. Ipak, njezina je glazba vrlo živo, uzbudljivo glazbeno iskustvo čak i danas.

Svojim dokumentarnim filmom, koncipiranim u formi potrage za minulim vremenom, autori Kyra Steckeweh i Tim Van Beveren u fokus stavljaju upečatljivu ulogu jedinstvene žene i umjetnice, kakva je bila Dora Pejačević, u kontekstu europske kulturne povijesti.

Životni vijek Dore Pejačević pripada u dijelom slavnu, dijelom rastrzanu epohu Europe obilježenu političkim, društvenim i kulturnim preokretima koji izravno i dramatično oblikuju skladateljičin život. Pejačević je odrasla kao grofica u dvorcu svojih roditelja u Našicama. Privilegirani društveni background omogućuje joj razvoj glazbenog talenta od najranije životne dobi. No, glazba za Pejačević ne predstavlja razonodu, već istinski poziv. Kao svoju ostavštinu, velika umjetnica ostavlja opsežan i raznovrstan opus klavirskih, komornih, orkestralnih i vokalnih djela.

Prvi svjetski rat i raspad Austro-Ugarske Monarhije prekretnice su u životu Dore Pejačević. Kao plemkinja, godine 1918. potonja, zbog nestabilne političke situacije, biva prisiljena pobjeći iz Našica. Iskustvo je to koje ostavlja traga na umjetnicu u najboljim godinama, Pejačević sve viže zauzima kritički stav prema vlastitom statusu. “Osoba poput mene ne smije se odlučiti niti za jednu klasu”, umjetnica piše prijateljici. Još kao žena, Pejačević upija utjecaje svoga vremena. O tome svjedoči pismo koje je napisala neposredno prije smrti. Poziva na jednako obrazovanje vlastitog nerođenog djeteta, neovisno o spolu. Iako je kao grofica bila povlaštena, kao ženu i skladateljicu Pejačević ne shvaćaju posvuda ozbiljno. Shodno tomu, često taji vlastiti spol na koncertnim programima potpisana kao “D. Pejačević.”

Nažalost, njezini su dnevnici izgubljeni, pa nam pisac Stefan Zweig (1881.-1941.) služi kao uzoran glas. Baš kao i naša glazbenica, slavni bečki pisac, u svojoj slavnim memoarskim zapisima naslovljenima “Jučerašnji svijet” (“Die Welt von Gestern”) dijeli progresivan stav u svezi pitanja “jednakih prava”. Kombinacija Zweigova teksta na jednoj te povijesnih fotografija i arhivskog materijala na drugoj strani u dokumentarnom filmu Kyre Steckeweh i Tima Van Beverena približava taj isti „jučerašnji svijet“ današnjem gledatelju.

Središnja točka u stvaralaštvu Dore Pejačević njezino je klavirsko djelo. Scene vezane uz potonje, u igranim dijelovima filma, svojim vrhunskm klavirskim izvedbama približava nam koautorica ovog dokumenatrnog filma, Kyra Steckeweh. U društvu Andreja Bjelova, ukrajinskog violinista i profesora pri Robert Schumann Hochschule u Düsseldorfu, upoznajemo se s taktovima komorne glazbe i djela za violinu s autorskim potpisom velike glazbenice.

Dora Pejačević sama svira violinu od ranog djetinjstva, a kasnije postaje učenicom bivšeg koncertnog majstora, Gewandhausa Henrija Petrija. Posebnu vrijednost dokumentarnom filmu „DORA – bijeg u glazbu“ čine pohranjeni, dosad neobjavljeni izvori iz ostavštine hrvatske glazbenice. Hamburška muzikologinja prof. dr. Beatrix Borchard i kulturologinja dr. Jutta Heise uvelike asistiraju kao stručnjakinje u klasifikaciji navedenog materijala.

Poveznicu s današnjicom čini i orkestar Gewandhaus iz Leipziga. Godine 1922. izvedbu Simfonije u fis-molu Dore Pejačević planira tadašnji dirigent Arthur Nikisch. Međutim, Nikisch neočekivano umire nekoliko tjedana prije planirane izvedbe. Na inicijativu filmaša, čitavo stoljeće kasnije, 3. veljače 2022., Simfonijom u fis-molu ravna Andris Nelsons, današnji dirigent lajpciškog orkestra.

Film također istražuje zašto se do danas djela žena tako rijetko izvode u velikim koncertnim dvoranama. Čini se da je svijet klasične glazbe u ovom trenutku zapeo između želje i stvarnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni jer, kako nam to govori i primjer Dora Pejačević, djela skladateljica jednako su dio naše kulturne baštine, baš kao i djela njihovih slavnih muških kolega.