Moždani udar kod žena: edukacija, prevencija i rana reakcija spašavaju živote

Kako bi se podigla svijest o moždanom udaru kod žena, u 50 država u svijetu – među kojima je i Hrvatska – prvog petka u veljači obilježava se Dan crvenih haljina, javnozdravstvena kampanja posvećena prevenciji, dijagnostici i kontroli kardiovaskularnih bolesti, osobito bolesti krvnih žila srca i mozga kod žena.  U akciju se prije osam godina uključila i Osječko-baranjska županija, a danas (6. veljače 2026. godine) je u cilju poticanja žena da se brinu o svom zdravlju, na glavnom osječkom Trgu organizirano mjerenje krvnog tlaka i glukoze u krvi te stručno savjetovanje građana o ovoj bolesti.

Zamjenik županice Goran Ivanović naglasio je kako edukacija može i mora biti sastavni dio prevencije. – Jučer smo u Gospodarskom centru održali iznimno vrijednu tribinu na kojoj su, uz stručnjake, svoja iskustva podijelile i žene koje su preživjele moždani udar. Važno je naglasiti podatak koji dio građana još uvijek ne zna – moždani udar pogađa veći broj žena, a simptomi su često slabo uočljivi ili gotovo nevidljivi sve do samog događaja. Upravo zato struka ima ključnu ulogu u prenošenju najvažnijih poruka, ali ovakvim javnozdravstvenim akcijama dodatno podižemo svijest i skrećemo pozornost na bolest koja, nažalost, i u Slavoniji predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. U tom kontekstu važno je podsjetiti i da je Hrvatski sabor prvi petak u veljači proglasio Nacionalnim danom borbe protiv moždanog udara u žena, čime se dodatno naglašava važnost prevencije, ranog prepoznavanja i pravodobne reakcije – kazao je Ivanović.

Prim.dr.sc. Livija Sušić, dr. med., specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije istaknula je kako cilj ove akcije nije samo osvijestiti koji su simptomi moždanog udara i kako na njih reagirati, nego i naglasiti važnost prevencije.  – Prevenciju dijelimo na primarnu i sekundarnu. Primarna prevencija usmjerena je na sprječavanje samog nastanka moždanog udara, dok se sekundarna odnosi na mjere koje poduzimamo nakon što je moždani udar već nastupio, kako bismo spriječili njegovo ponavljanje. Važno je istaknuti da su i primarna i sekundarna prevencija u svojoj osnovi jednake, jer se rizični čimbenici ne razlikuju. Na njih želimo djelovati na isti način: pravilnom regulacijom krvnog tlaka, liječenjem poremećaja šećera u krvi te snižavanjem povišenih masnoća u krvi. Uz terapiju, neizostavna je i promjena životnih navika, što je često i najveći izazov. Koliko god danas raspolagali kvalitetnim i učinkovitim lijekovima, bez aktivnog sudjelovanja pacijenta nema uspješne prevencije. Osim pridržavanja liječničkih savjeta, ključno je da svatko preuzme odgovornost za vlastito zdravlje. To prije svega znači pravilnu i uravnoteženu prehranu, na koju često zaboravljamo, te redovitu tjelesnu aktivnost. Ona ne mora biti zahtjevna niti uključivati odlazak u teretanu – dovoljno je 30 minuta umjerenog hoda svaki dan. Iskoristite svakodnevne prilike za kretanje: odlazak na posao, po dijete u vrtić ili školu, ili u kupnju kada ne nosite veći teret – umjesto prijevoza, odaberite hodanje. Takva navika pozitivno utječe na mentalno i tjelesno zdravlje, a posebno na zdravlje krvožilnog sustava – rekla je dr. Sušić.

Svoja iskustva nakon preboljenja bolesti podijelila je Dijana Salaj, koju je moždani udar pogodio u 40. godini. – Visoki krvni tlak dijagnosticiran mi je još s 20 godina. Važno je naglasiti da sam liječeni hipertoničar, jer sam povremeno, otprilike svake dvije godine, bila hospitalizirana na nefrologiji, gdje su liječnici pokušavali regulirati tlak. Vrijednosti su bile iznimno visoke – oko 270/170, 250/150 – a unatoč tome sam svakodnevno radila. Moram reći da me liječnica s nefrologije zaista pratila i redovito primala u bolnicu; znala sam ležati i po 20 dana. Terapija je s vremenom rasla i na kraju sam došla do čak 16 tableta dnevno. Unatoč svemu, tlak se teško kontrolirao i uzrok nikada nije jasno utvrđen. Bila sam pušačica, što sam jučer i spomenula, alkohol nikada nisam konzumirala. Prehrana mi nije bila primjerena – jela sam suhomesnate proizvode, slanu hranu, nisam se pridržavala nikakvih dijeta, nisam jela ribu, niti vodila računa o zdravoj prehrani. Moram priznati da o tome tada uopće nisam razmišljala. Mjesec dana prije moždanog udara imala sam samo jedan simptom – svakog jutra sam povraćala. Nakon toga bih popila kavu i otišla na posao, iz dana u dan, cijeli mjesec. Na sam dan moždanog udara kolega mi je na poslu donio kulen za doručak, koji nisam mogla ni pogledati, a kamoli pojesti. Danas mi se čini da je to možda bio znak. Nije mi prijala ni cigareta. Ipak, uspjela sam automobilom doći kući, čak sam i vozila. Kod kuće se sve naglo pogoršalo. Osjećaj je bio strašan – kao da sam se cijela oduzela. Suprug mi je dao terapiju koju sam redovito uzimala i odmah pozvao hitnu pomoć. Došli su vrlo brzo i rekli mi da mi je tlak bio iznad 300, toliko visok da ga nisu mogli ni izmjeriti. Primljena sam najprije na interni odjel na jedan dan, a zatim su po mene došli s neurologije i prebacili me tamo. Na neurologiji B ležala sam 27 dana – jučer sam se zabunila i rekla C – to je onaj odjel za koji se često kaže da se s njega izlazi „nogama naprijed“.