U jeziku Slavonaca najzastupljeniji turcizmi

Danas u svijetu gotovo ni ne postoji „čist i nemiješan“ jezik, pa nas ne treba iznenaditi korištenje različitih tuđica ili posuđenica u hrvatskom jeziku. Spletom okolnosti, društvenih i geopolitičkih, hrvatski jezik je dolazio u doticaj s europskim jezicima, iz kojih je „posuđivao“ riječi kako bi upotpunio svoje leksičke praznine.

Krenuvši od davne povijesti, područje Slavonije bilo je pod vlašću različitih naroda. Miješanjem kultura, Slavonci su prihvatili razne običaje, tako i jezik. Sa sjeverne strane je prodirao mađarski i njemački jezik, s južne turski, no nije nas ni zaobišao engleski jezik. Kako je područje Slavonije dva stoljeća bilo okupirano od strane Turaka, Slavonci su duže vrijeme bili izloženi snažnim utjecajima turske kulture i jezika. Turcizmi čine najmnogobrojniji  i najvažniji sloj usvojenog stranog dijalekta u Slavonaca. To je rezultiralo trajnim „nasljeđem“, koje više nitko i ne smatra posuđenicama.

Riječi  poput bašča (riječ vrt gotovo nikad nećete čuti na selu), rakija (koju su nas također Turci naučili pripremati), galama i inat (i veliki broj pogrda) su se toliko ukorijenile u jeziku Slavonaca i teško im je pronaći zamjenu (koju vjerojatno neće ni koristiti). Najmanje zastupljenih turskih riječi je u terminologiji vezanih za zemljoradnju i stočarstvo, a najviše u voćarstvu, odijevanju i nekim područjima društvenog života. Zanimljivo je spomenuti da smo duhan, osim kao riječ u jeziku, uveli i kao kulturu uživanja u njemu.

Možemo zaključiti  da nije samo naša kultura interdisciplinarna, nego i sam jezik. Shvaćanje našeg „slavonskog“ jezika, može nam pomoći u shvaćanju naših korijena, putovanja naših predaka koji su nam ostavili vidljiva nasljeđa. Jednostavno, danas je vrlo teško reći što je „naše“, bila to riječ, jezik, običaj ili neki dio kulture, bez da dobro proučimo njenu povijest.

„I tako sam ja obukao čarape, i poput kakvog majmuna  uzeo torbu s alatom, i krenuo prema dućanu…“