FOTO Osječki putopisac Hrvoje Jurić na putovanju Europom: Pišem li legendu ili postajem dio iste? (2. dio)

‘Kako sam Kasii obećao da ću se vratiti do večere u jednom dijelu, lagano sam krenuo Dugom ulicom koja me neopisivo podsjećala na zagrebačku Ilicu. Uska ulica kojom prolazi tramvaj prepuna trgovinica s malim izlozima koje su staroj jezgri grada davale posebnu čar. U nekoliko minuta pješačenja došao sam do Rynek Głównya, glavnog trga koji je napravljen u obliku četverokuta i nekoliko puta je veći od Trga bana Josipa Jelačića.

Prvo što sam uočio je Sukiennice, ogromna renesansna građevina koja je u prošlosti služila kao jedno od glavnih trgovačkih mjesta u ovom dijelu Europe, a danas je dio Nacionalnog muzeja. Uostalom, u donjem dijelu zgrade danas se nalaze štandovi sa suvenirima, a jedan od najpoznatijih je krakowski zmaj Smok Wawelski. U cijelom putu koji sam prošao, niti jedan grad nije imao toliko legendi kao Krakow. Legenda o zlom zmaju koji je palio sela i građevine po Krakowu svakako je jedna od zanimljivijih koju mi je ispričao Edi, mladić s kojim sam taj dan slučajno započeo razgovor u jednom pubu. Naime, u pub sam ušao nakon što sam vidio natpis da studenti imaju popust, a sa sobom sam slučajno imao iksicu.

Sjedili smo za šankom i pili pivo s cherryem, a Edi je pričao priču o zmaju. Kako bi spasio stanovnike i održao mir, kralj je odlučio zmaju žrtvovati djevice, ali nakon nekog vremena zadnja djevica je ostala kraljeva kći. Kako to nije mogao dopustiti, kralj je obećao ruku svoje kćeri onome tko ubije zmaja. Mnogi su pokušavali, ali neuspješno, sve dok se nije prijavio siromašan seljak. Iako se kralju nije svidjelo što bi seljak mogao oženiti njeguvu kći, ipak mu je dozvolio, jer je mislio kako neće uspjeti. Siromašan mladić je pred zmajevu spilju ostavio ovcu  koju je napunio sumporom i zmaj ju je pojeo. Nakon toga, zmaj je ožednio i nagnuo se nad Wiszlu, napuhao se i eksplodirao. Nakon što smo popili par piva, Edi mi je pokazao pećinu koja se nalazi podno brda Wawel, uz samu rijeku Wiszlu, ispred koje je replika zmaja koji riga vatru svakih pet minuta.

Još jedna od zanimljivijih legendi vezana je uz Baziliku svete Marije, koja se nalazi na glavnom trgu. Bazilika se sastoji od dva tornja, jedan veći i jedan manji, a legenda kaže kako su ju gradila dva brata i stariji je bio ljubomoran na mlađeg jer je uspješniji od njega. Tada je stariji brat ubio mlađeg, završio njegov toranj i nastavio graditi svoj kako bi bio veći od njegovog. Na jednom od tornjeva svakih sat vremena cijeli trg utihne i sluša hejnal, lovački zov u spomen trubača hejnaliste kojeg je pogodila turska strijela u opsadi grada.

Trećina populacije u Krakowu su studenti, baš kao i Edi koji studira novinarstvo. Dok smo ulazili u jedan od brojnih pubova, u pozadini je svirala melodija Sve još miriše na nju, Parnog valjka. Sjeli smo za šank i naručili pivo i prije no što sam Ediju spomenuo, pjesma je nastavljena nekim drugim putem, zapravo, jezikom i to na poljskom. Na trenutak sam zastao, pogledao Edija i nastavili smo pričati o studentskom životu u Krakowu. Dok smo pričali uz tko zna koje pivo, kroz zvučnike su krenule i Zastave, naravno, na poljskom. Tko je koga kopirao, bilo mi je tako svejedno.

Baš kao i Tibor, i Edi je imao problema sa svojim „budućim“ puncem i punicom, jer roditelji njegove djevojke nisu bili zadovoljni kćerinim izborom. Nešto je čudno bilo u zraku za vrijeme blagdana, očito. Pokušao je na sve načine dokazati se pred njima, ali kad god bi pokušao, sve bi palo u vodu. Nakon nekog vremena odustao je i prestao razmišljati o njima. Kaže kako mu je sada bolje i djelovao je potpuno iskreno. Razmijenili smo mailove i kako je već bilo kasno, polagano sam krenuo prema stanu, gdje me čekalo veliko iznenađenje.

Nakon što sam se jedva popeo do stana, jer sam kušao nekoliko vrsta piva, vrata mi je otvorio Bartek, jedan od dvojice muških stanara, u svečanoj odjeći i koliko sam razumio, rekao mi je da se požurim sa spremanjem. Istuširao sam se, nekako došao k sebi, a po sredini dnevne sobe postavljen je ogroman stol. Ekipa mi je priredila poljsku badnju večer, baš onako kako oni slave. Preskočio sam čitanje Biblije, a Kasia mi je pružila poveći komad hostije.

Za poljsku badnju večer običaj je otkinuti komad hostije od sugovornika, okrenuti mu se licem u lice i zaželjeti želje za iduću godinu. Nakon toga, sugovornik sve to ponovi i slijedi poduži zagrljaj. Neki su se i ljubili, primjetio sam. Nakon što smo obavili dio sa željama, sjeli smo za stol, a onda je slijedila prava gozba. Naime, cure su priredile pravu pravcatu večeru sa 12 različitih tradicionalnih poljskih jela. Priznajem da su mi oči zasuzile kad sam vidio kako nose toliko hrane. Svo vrijeme na večeri je prisustvovala i starica koja je Kasiji i prijateljima iznajmila stan, stara rigorozna baba koja nije dozvolila unošenje alkohola u stan. Nakon što je baba otišla, kao da je netko promijenio ploču. Različite vrste piva, vodke, vina, kolači s rumom, odjednom su svi živnuli i prava zabava je mogla početi.

Kako bi me u potpunosti iznenadili, kupili su mi litru vodke za poklon, na što sam odgovorio s litrom rakije. Barteku je prvi puta bilo da je probao rakiju i nije se odvajao od nje, iako sam mu sugerirao da polako pije. Nakon pola sata nepomično je ležao na krevetu i umirao, na što su se svi smijali i tražili rakiju. Ja sam sjedio i cuclao pivo, promatrao ludu ekipu i eventualno na lošem engleskom popričao s nekima od njih. Kad sam vidio kako sve ide k vragu, uzeo sam još dva piva i otišao u sobu.

Sjeo sam na klupu uz prozor i promatrao praznu ulicu. Božić i blagdani, nikad nisam volio to razdoblje kad se svi vuku i razvlače na svoju stranu. Daleko sam, skroz daleko od svih, u Krakowu, a već sutra sam možda na drugom kraju Europe. Da li je to strah ili traženje samog sebe, da li se uopće želim pronaći? Putovati i razmišljati, zapisati koju, popiti malo više i maknuti se od svega što znam. Ispio sam oba piva i legao u krevet potpuno izvan sebe. Nakon nekog vremna Kasija je legla pokraj mene, a ja sam se okrenuo na drugu stranu. Nije bio prikladan trenutak za ljubav.’

Pročitajte još i: 

22 dana dugo putovanju vlakom kroz Europu

Nevolje u Beogradu

Šetnja kroz Petrovaradin

Od Beograda do Temišvara s rakijom u torbi

Što se dogodi u Temišvaru, ostaje u Temišvaru

Zanimljivo je upoznavati nove ljude

Put do Krakowa uz muške ispovijesti (1.dio)