Osječki športaši s invaliditetom – rekorderi u širenju optimizma

Kuglanje prigrlio iz drugog pokušaja

Čelni čovjek Udruge “Svjetlost” i najbolji ovogodišnji sportaš grada na Dravi osoba s invaliditetom spominje kako njegova udruga osim kuglačke ima šahovsku te pikado sekciju s ukupno 40 polaznika između osam i 78 godina.

No, smatra kako je to premalen broj za potrebe ljudi s takvim invaliditetom koji gravitiraju ovome podneblju za koje se svakako mora pronaći načina resocijalizirati ih kako se Bjelajac kompletno implementirao premda je u kategoriji stopostotnih invalida.

Stoga ima stalnog pratitelja, asistetna-trenera Đuru Vinklera koji je tome 39-godišnjaku pomogao (i) u preuzimanju nagrade koju je zaslužio poslije petogodišnjeg treniranja i natjecanja u kuglanju u konkurenciji B1. U kojoj je bio treći na prvenstvu Hrvatske te osvajao po dva puta prva i druga mjesta te treće i peto na međunarodnim turnirma pri tomu priskrbivši državni rekord sa 628 srušenih čunjeva.

– Uz veliku potporu obitelji uspio sam prebroditi tragediju koja me zadesila 1993. godine od kada više ne vidim, a kada sam se uspio psihički oporaviti krenuo sam na kuglanje te ga tek iz drugog pokušaja posve prigrlio. Sport je, zapravo, bio moje logično opredjeljenje jer sam se i ranije oprobao u više njih tako da nisam izgubio tu nit. Preporučio bih i svima ostalima sa sličnim problemima da se posvete bilo kojoj aktivnosti jer je to višestruko korisno, a ponajprije u psihološkom smislu posebice ako invaliditet niste stekli već rođenjem, samopouzdano nam je Stojan prenio glavnu poruku zatim se osvrnuvši na svoje svakodnevne, odnosno točnije rečeno tri puta tjedno sportske aktivnosti. Toliko, naime, puta trenira na stazama od kojih jednom na Pampasu kugla besplatno, dok na Opeci dva termina mora platiti. 

– Osim toga, plaćam troškove puta i kotizacije na natjecanjima, dok je smještaj na bazi reciprociteta. Treba, dakako, i uzvratiti pa tu uskaću sponzori kojih je sve teže naći pa je i to jedan od razloga što se više ljudi s invaliditetom teško uključuje u te aktivnosti koje ne moraju primarno biti na međunarodnoj sceni. Kako u međuvremenu sve više dobivamo pozornost javnosti nadam se da će se situacija popraviti na radost svih nas koje životna sudbina nije (po)mazila, optimistički je zaključio ovogodišnji laureat u konkurenciji invalida sportaša. 

Na državnim prvenstvima 14 medalja

Nekako smo dojma da su članovi Osječkog športskog saveza gluhih s najvećim oduševljenjem primali priznanje na pozornici HNK iz ruku legendarne rukometašice Katice Ileš. Osječki športski savez gluhih pod tim imenom djeluje od 2006. godine iako već 56 njeguje sport gluhih u okviru popularnog Slavonca. Savez okuplja pet sportskih klubova i udrugu Slavonac koji je u godini na izmaku osvojio 14 medalja s državnih prvenstava.

Predvođeni predsjednikom Joškom Olišem i tajnikom Marijanom Blahom, Ivan Ištvanfi, Martina Franjić, Ljiljana Brkić, Ana-Marija Hamarić, Josip Vidaković, Milan Lijić, Milivoj Uzurov, Branko Brkić, Gabrijel Grünwald i ostali bili su iznimno zapaženi na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Najtrofejniji je među njima bio Stolnoteniski klub Slavonac koji je priskrbio devet odličja, a dva člana, uz izbornika reprezentacije sudjelovali su i na Europskom prvenstvu pridonijevši ekipnom šestom mjestu Hrvatske.

Isticanje su zaslužili i ekipni nastupi malonogometaša, strijelaca, badmintonaša i šahista koji su također obogatili riznicu državnim odličjima. Strijelci su tako osvojili dva treća mjesta, a po jednom su se na te pozicije popeli šahisti i badmintonaški par čime su si svi zajedno podigli letvicu koju u sljedećim godinama žele preskočiti, a za što im je najbolji poticaj dobiveno priznanje, odnosno prepoznavanje u domicilnoj sredini gdje su (pre)često nevidljivi…

Dražen Lekšan – Glas Slavonije