Osijek ima tri različita projekta za bežični internet

Udruga Osijek wireless, u suradnji s građanima voljnima dijeljenja svojih internetskih pristupa s drugima, u dvije četvrti instalirala je šest pristupnih točaka, a zagrebačka tvrtka Omninet još od 2008. godine bežični internet nudi na drugih šest lokacija. 

Kad se pribroji desetak kafića s također slobodnim pristupom internetu, naravno samo za mušterije, postaje jasno da je internet u Osijeku dostupniji nego ikada. 

Ipak, ovi projekti razlikuju se u načelima rada. Valent Turković, tajnik Osijek wirelessa, kaže da udruga želi potaknuti razmjenu informacija među građanima i poboljšati društvenu komunikaciju u gradu na inovativan način, pozivajući ljude da privatan pristup internetu dijelom prepuste susjedima i prolaznicima. 

„Svatko od kuće daje dio svog pristupa internetu i bira koliko će to biti u postotku. Obično 10 do 20 posto prometa. Kada ovakvu mrežu proširimo po cijelom gradu, svi će davati malo, a dobivati puno.“ – objašnjava nam Turković kojega smo nedavno zatekli na krovu zgrade na Vijencu Ivana Meštrovića u društvu s novim korisnikom te mreže. 

Kada se vlasnik odluči na djelomično otvaranje svog pristupa prema van, ekipa iz Osijek wirelessa na njegovom balkonu, prozoru ili krovu postavit će posebnu antenu koja će signal usmjeriti prema okolnom javnom prostoru. Budući da se u postotku radi o vrlo malom dijelu pristupa mreži, vlasnik si ne usporava pristup, ali drugima omogućava korištenje interneta na ulici ili u parku. 

„Sa svog prozora daješ malo interneta, a kad ideš u drugi dio grada, opet možeš surfati. Tako pravimo decentraliziran sustav.“ – pojašnjava Turković.

Princip projekta je suradnja s građanima, a antene i rutere udruga nabavlja po cijeni od oko 200 kuna. Osim interneta, Osijek wireless gradi još jednu bežičnu mrežu, kojom signalima antena povezuju privatne korisnike. U ovoj je mreži zasad desetak korisnika koji međusobno komuniciraju bežičnim vezama bržima od interneta. Ove točke zasad ne koriste za spajanja na internet. Tko se želi spojiti, morat će jedino antenu usmjeriti prema najbližoj točki označenoj na online karti (www.mreze.org) i – gotovo. 

Brzina ovisi o opremi koju korisnik ima, a dijelom i o kvaliteti mreže koju su napravili. Bitna je dobra antena i dobar kabel, a i visina zgrade i čist pogled bez nasada i drugih zgrada. Brzina u toj mreži sada iznosi do 50 Mbps, a uskoro, s nadogradnjom, bit će 100 do 150 Mbps, što će korisnicima omogućiti vrlo brzo slanje velikih datoteka. Za usporedbu, brzine interneta danas u Hrvatskoj iznose oko pet do 15 Mbps. 

K tome, ova alternativna osječka antenska mreža ima jednake brzine preuzimanja i slanja sadržaja, dok je brzina slanja kod internet veza oko desetak puta manja od brzina preuzimanja. 

„U ovom projektu nije nam bitna masovnost, nego edukacija. Želimo zajednicu ljudi koji će širiti informacije, dijeliti znanje i vještine. Zato nemamo šefa projekta, nego surađuju svi koji žele.“ –  objašnjava Turković. 

Međutim, najavljuje da projekt ne staje samo na mreži, nego da će udruga na proljeće na sve antene postaviti prepravljene rutere i senzore, kojima će bilježiti različite atmosferske prilike, poput vlage i temperature zraka, buke u prostoru i slično. S tim podacima planiraju pokrenuti istraživanja i analize gradskog okoliša, u čemu će na suradnju pozvati škole, fakultete, gradska i privatna poduzeća i druge zainteresirane. 

„Testiramo platformu s kojom ćemo to raditi. Imamo poseban softver, senzore i rutere, koje poboljšavamo. Svaki sada vrijedi oko 200 kuna, a našim prepravkom vrijedit će nekoliko tisuća kuna. S tim da će se na tim točkama ujedno moći pristupiti i internetu.“ – najavljuje. 

Gradska uprava naručila je drukčiji projekt. Bivši dogradonačelnik Vrdoljak raspisao je natječaj na kojem je od tri ponude najpovoljnija bila informatička udruga Modul iz Jagodnjaka, koja je za 48 tisuća kuna u raznim dijelovima grada instalirala devet internet točaka. Građani na tim lokacijama, od trgova u Tvrđi i Gornjem gradu, do Sjenjaka, Juga II i drugim dijelovima grada, zasad imaju pravo korištenja mreže deset sati mjesečno. 

Milan Drača, predsjednik Modula, kaže da je projekt sada u tromjesečnoj probnoj fazi nakon koje će se vidjeti treba li mijenjati ograničenja ili drugo: Mreža korisnika registrira se pomoću MAC adrese, a omogućene su osnovne funkcionalnosti poput surfanja, slanja elektronske pošte i korištenja FTP-a. 

Takav projekt gradska uprava i Turistička zajednica Osijek već su pokrenuli 2008. godine, kada je zagrebački Omninet besplatno instalirao šest točaka, također u različitim dijelovima grada. Omninetov pristup internetu također je otvoren, samo prilikom početka korištenja valja upisati šifru, odnosno naziv tvrtke. Kako saznajemo od Igora Fuštara iz ove tvrtke, sve pristupne točke u Osijeku i danas normalno rade. Stoga na glavnom gradskom trgu, primjerice, postoje dva otvorena pristupa internetu. 

„Bez obzira na sve, mi nastavljamo održavati te pristupne točke, i to bez naknade. Imali smo plan da tako pokrijemo cijelo gradsko područje, ali žao mi je što to netko nije uvažio“ – kazao je Fuštar.

Točke bežičnog interneta u Osijeku

Informatička udruga Modul (za Grad Osijek)
– Trg Ante Starčevića 2, zgrada Osječko-baranjske županije
– Trg Sv. Trojstva, zgrada Rektorata
– gradska četvrt Retfala, Strossmayerova 200
– gradska četvrt Sjenjak, Trgovački centar Sjenjak
– Gradska četvrt Tvrđa, Vijenac Ivana Meštrovića 26 f
– gradska četvrt Jug 2, knjižnica Jug 2
– rekreacijski centar Copacabana, Tvrđavica bb, nadzorni toranj
– gradska četvrt Industrijska četvrt, Vijenac Kraljeve Sutjeske 2 – napomena: oprema je postavljena i konfigurirana, ali podatkovna i Internet veza još nisu u funkciji
– gradska četvrt Donji Grad, Trg bana J. Jelačića 25

Udruga Osijek wireless
– pet zgrada na Vijencu Ivana Meštrovića
– jedna zgrada u Blok centru

Omninet
– Trg Ante Starčevića
– Turistička zajednica Grada Osijeka
– Zračna luka Osijek
– dvorac Mačkamama
– kafić St. Patrick’s pub – TV

Kruno Kartuš – tportal.hr