Valentinovo – Dan zaljubljenih, kalendarski zadan motiv ili?

Ovo vjerojatno ne će biti jedan tipičan valentinski, zaljubljeno-patetično-romantični tekst-podrška svima koji forsiraju od toga dana učiniti nešto pretjerano posebno kakav očekujete od internet portala koji nastoji biti čitan, iako ćete na upravo takve tekstove bez sumnje nalijetati slijedećih dana.

Ovo je pokušaj realanog osvrta na 14. veljače, a je li uistinu ostvario svoj cilj prosudite sami.

Naime, 14. veljače, Valentinovo, Dan zaljubljenih,  ili kako ga već volite nazivati, zapravo ima poprilično morbidnu povijest, svaka čast romanticima koji u njemu prepoznaju romantiku. 

Nekada jako, jako davno, za vrijeme cara Klaudija II. u Rimu, kršćanstvo je bilo religija u začetku, a kako to već s religijama ide – bilo je kontrolirano čvrstom rukom cara koji je odlučio zabraniti mladim vojnicima ženidbu kako bi im bilo lakše odlaziti od kuće.

Kako u svakoj ovakvoj priči mora biti pozitivni pokretač radnje, našao se na pravome mjestu u pravo vrijeme svećenik Valentin, koji je u tajnosti, usprkos strogoj zabrani, ipak ženio mlade momke za njihove djevojke pune ljubavi.

Car je za ta nedjela saznao i osudio Valentina na smrtnu kaznu. Dan koji od tada slavimo kao Valentinovo, Dan zaljubljenih, ili kako ga već volite nazivati, zapravo je dan kada je Valentinu odrubljena glava.

Valentin je proglašen svetcem, a tradicije Valentinova razvile su se posvuda i različite su po zemljama. U Walesu su se, npr., darivale drvene izrezbarene žlice kojima su simboli najčešće bili srca, ključevi, a nosile su poruku „ti imaš ključ mog srca“, dok su u nekim zemljama običaji predlagali da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon, a ako ona zadrži dar znači da se želi udati za njega.

Svake se godine za Valentinovo pošalje oko bilijun čestitaka, a nešto više pošalje se jedino za Božić. Valentinovo je, uz Majčin dan, dan i kada se kupuje najviše cvijeća. Svake godine djevojke i žene širom svijeta na Valentinovo zajedno dobiju oko 50 milijuna ruža.

U Veronu, rodni grad Romea i Julije, svake godine pristigne oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju.

Učestali detalj Valentinova je cvijet, najčešće crvena ruža koja u narodu simbolizira ljubav. Za sve koje ne pate ovakvi masovni običaji crvenu ružu smatraju lijepom romantičnom gestom koja može biti prisutna bilo koji drugi dan. Kao i romantična večera, čestitka, ljubavna poručica ili znak pažnje koji može uljepšati bilo koji ponedjeljak, bilo koji četvrtak ili nedjelju.

Premda je lijepo imati datume u godini koji razbijaju radnu monotoniju i rutinu života koju nam nameće raspored, sumnjam da je dragom svećeniku Valentinu bilo na pameti da će odsijecanje njegove glave prerasti u nešto ovakvo. 

14. veljače, Valentinovo, Dan zaljubljenih,  ili kako ga već volite nazivati, većina žena željno iščekuje tražeći pažnju svojih odabranika, dok muškarci danima pred Valentinovo strepe od reakcije svojih odabranica na izbor prikaza njihove ljubavi.

Tužno je što živimo u svijetu kada se treba čekati na datum da se podsjetimo da nekoga volimo, da na nekoga mislimo i da nam je do nekoga stalo, a još je tužnije što živimo u svijetu u kojem nije samo kalendar taj koji nameće osjećaj dužnosti prema određenom datumu – tu je i ogromna navala tržišta na zbunjene potencijalne kupce/potrošače njihove agresivne ponude koja je krenula, ovo Valentinovo, u nekim primjerima ponude, još u prosincu.