Zašto lažemo? – uzroci i posljedice

Najčešće lažemo kada nam je stalo do mišljenja druge osobe, a istina bi ga možda ugrozila, tj. ugrozila bi sliku koju smo si stvorili o sebi ili određenoj situaciji koju želimo da sugovornik vidi. Iako je svima dobro poznata stara narodna izreka da su u laži kratke noge, mnogi naši sugrađani laž smatraju korisnom i opravdano svakodnevnom pojavom! 

Engleski pisac Alexander Pope pozabavio se terminom laž te prokomentirao kako onaj koji laže niti ne zna kakva se posla hvata, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu. S psihološke strane gledano ljudi znaju lagati bez neke konkretne namjere, s ciljem da se zaštite od emocionalne boli.

Opće primjenjivo pravilo kaže da gdje je laž, tu ima straha, i to straha od kazne, prijekora, osude, strah da smo učinili nekome nešto nažao, da ćemo nekome učiniti štogod loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas…

Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu. Mnogi ne znaju da se učestalo korištenje laži može pretvoriti i u bolest. Kada nam bezazleno laganje pođe za rukom veća je vjerojatnost da ćemo ga koristiti ponovo. Ako rabimo laž kao tehniku u odnosu s drugima, može nam postati tehnika dolaženja do cilja što stvara iluziju o nama, drugima, ali i nama samima.

Drugi, opasniji, korak da laž preraste u bolest jest laganje samome sebi opravdavanjem laži drugima zbog kojega izostaje osjećaj krivnje. Nije teško prepoznati neiskusna lažljivca.

Najpoznatiji je pogled lijevo dolje nakon izjavljene laži, a ostali znakovi na licu koji upućuju na laž mogu biti kada sugovornik crveni ili jako problijedi, smije se samo usnama, ali ne i očima, a čelo se znoji kada je situacija jako napeta.

Laganje mogu otkriti i pokreti rukama kao što su ponavljanje istih neprirodnih gesti pri kojima sugovornik dodiruje nos, pokriva usta, često povlači i ovratnik bluze, nemiran je, naljuti se kad ga se mnogo ispituje ili zamoli da nešto ponovi, a može čak optužiti drugog da mu ne vjeruje.

U priči koju priča rabi puno detalja, poput boje nečije majice, a govori s puno stanki, kao da se prisjeća. Ako se primjeti da laž postaje nekontrolirani problem savjetuje se posjet psihologu, osobito kod djece koja više nisu toliko mala, već su 10-12 godina stara.

Psiholozi kažu da svi mi lažemo barem jedanput, a pogledajmo što o laži misli nekoliko naših sugrađana, koji su zbog relativno škakljive teme željeli zadržati samo imena.

Asocijacija na riječ laž:

INES: Bijeg.

LEA:  Kazna.

DINO: Izmišljanje.

ANA: Neugodnost.

U kojim situacijama lažeš?

INES: Trudim se ne lagati, a kad lažem to su većinom situacije u kojima imam prebukiran raspored i nemam se vremena s nekim vidjeti, pa nešto smuljam. Također, nekad smuljam na faksu da sam nešto pročitala, a nisam.

LEA: Lažem samo onda kada je to stvarno potrebno, tj. kada je laž najbrži ili najednostavnji izlaz ili razriješenje te neke određene situacije.

DINO: Hmmm.. Lažem kada se trebam izvući iz neke vrlo neugodne ili iznenadne situacije koju sam sam prouzročio.

ANA: Lažem kada mi je neugodno iz nekog razloga, kada ocijenim da je bolje reći laž, nego istinu.

Smatraš li laganje korisnim, kada i zašto?

INES: Smatram laganje korisnim kada nikome ne može donjeti veću štetu (pod tim smatram da bilo koga povrijedi, učini nesretnim ili nezadovoljnim), a onome tko laže ne donosi preveliku korist .

LEA: Smatram laganje korisnim, jer postoje situacije koje ljudi previše zakompliciraju i onda se ne znaju izvući. 

DINO: Sve ovisi o situaciji u kojoj se nalaziš. Recimo u školi: izostaneš sa sata neopravdano, ali slažeš kako ne bi dobio neopravdani sat.

ANA: Definitivno korisnim i nužnim, shvatiš da velika većina ljudi ne voli čuti golu istinu. Korisno je u određenim situacijama, kada znaš neku osobu kakva je i osjetiš tipa dokle možeš ići s njom, odnosno znaš što bi ju povrijedilo, uvrijedilo i sl. pa budući da ti je stalo do te osobe, izbjegavat ćeš izreći stvari koje bi imalo takve posljedice. A druga situacija je kada lažeš na tako bezazlene stvari, koje nisu bitne i ništa ne bi bilo ni da kažeš istinu.

Zašto ljudi lažu?

INES: Ljudi lažu ponekad zato što su nesigurni u sebe pa se predstavljaju u nekom sasvim drugom svjetlu kako bi očarali okolinu i tako pokušali steći samopouzdanje. Nadalje, ljudi lažu jer je ponekad to najlakši način kako nekoga ne povrijediti, većinom se drže one stare: „Što ne znaš, to te ne boli.“, pa na neka pitanja samo daju lažan odgovor. Također, lažu kako bi izbjegli obveze, kako bi izbjegli odgovornost i kako ne bi odgovarali za posljedice svojih djela ili riječi.

LEA: Vjerojatno zato što manje boli nego istina.

DINO: Ljudi lažu zato što „Istina boli“ ?  Stvarno ne znam odgovor na ovo pitanje, ljudi se jednostavno rode s tim.

ANA: Boje se svijeta i svega oko sebe, osude, misle da je tako lakše, bolje za sebe i svoju okolinu ili nekad recimo da se izvuku iz „nevolje“(ono kao napravio si nešto loše ili pokidao nešto pa da ne „nastradaš“).

Jesi ikada govorio/la istinu, a nisu ti vjerovali?

INES: Jesam. U situacijama kada sam prijateljima nešto pokušavala dokazati, ali nije išlo dok se sami nisu uvjerili.

LEA: Više puta, jer se ja uvijek smijem pa ljudi misle da lažem.

DINO: Jesam, puno puta. Nitko ne voli taj osjećaj, pa tako ni ja.

ANA: Da, zato što se često šalim sa svim i svačim i onda neke individue ne znaju procijeniti kada sam ozbiljna, a kad ne.

Jesi li ikada bio/la uhvaćena u laganju?

INES: Jesam. Mami sam rekla da sam obrisala svu prašinu, a nisam. Vjerujem da je bilo još takvih sitnih laži roditeljima. Npr. kažem mami da ću doći za sat vremena, a dođem za tri sata ili kažem da ću biti vani do 3, a dođem kući u 7.  Neke ozbiljnije laži obitelji ili prijateljima nemam.

LEA: A tko nije? Meni je mama uvijek govorila „ Zaklela se zemlja raju da se tajne sve odaju“ 

DINO: Jesam. Kad-tad će te netko uhvatiti u laži.

ANA: Da. Taj trenutak ispadne u potpunosti glupa i vrlo neugodna situacija, ako su te recimo roditelji uhvatili u laži, a ako je prijatelj onda bude ok jer se našalite na to.

Najbezazlenija laž koju si izrekao/la

INES: Pa eto možda upravo ta da sam obrisala svu prašinu, a nisam.

LEA: Ma većinom su to laži kada kasnim, pa recimo bude gužva u prometu, ili me netko nešto hitno trebao i tako.

DINO: Jednom davno poderao sam novu jaknu na trn od ruže. Došao sam kući i rekao roditeljima da me neki pijanac pogodio štapom!

ANA: Da idem na kavu, a svi dobro znaju da ću popiti nešto drugo. Ili svima poznata laž da idem na „jedno“ pivo i poslije toga kući, naravno.

Najveća posljedica tvoje laži.

INES:  Mamino sekiranje.

LEA: Moje laži nikad nisu bile ozbiljne, tako da nikad nisu ni imale posljedice.

DINO: Nemam više stupanj povjerenja kod roditelja kao što sam imao prije.

ANA: Hm..jednom sam nešto slagala ocu i on je primjetio i onda nije pričao sa mnom jedno duže vrijeme, a taman je bilo vrijeme blagdana i moj rođendan pa sam se baš bezveze osjećala i od tada stvarno, zbog svojih uvjerenja i zbog te situacije koje se uvijek sjetim, minimalno lažem i više ne lažem neke važne stvari, nego baš, kako bi se reklo, gluposti.