20 godina rada omiljenog baranjskog radija – Radio Baranje

Danas 20 godina poslije, Radio Baranju su održali na životu direktorica Zlata Maršić, Zdenko Lozančić, Siniša Frank, Saša Alilović, Robert Repić, Mirela Jurković, Vlado Omazić i Jelena Blašković. 

Pokretanju programa prethodilo je nekoliko mjeseci muke oko nabave opreme kojom bi se pokrenuo program i nastavio kontinuitet Radio Belog Manastira. Iza prve poruke u eteru Hrvatskog radija – studio Baranja bio je cijeli tim prognanih Baranjaca, a glasom je bio Dario Jagarinac.

Osim njega tadašnju ekipu su činili pokojni Ivan Maršić, Mario Fuis, Siniša Marinković te Zdenko Lozančić koji su radili do progonstva u Belom Manastiru.

Prvi direktor Radio Baranje je Branko Jalšovec, njegov brat pokojni Milenko Jalšovec vodio je marketing, a zamjenik direktora bio je Ivan Maršić.

Dobivena je potpora povjereništva Vlade RH za Baranju na čelu sa Markom Kvesićem, a treba spomenuti brojne donatore među kojima Josip Drašković – Brko. 

Uoči pokretanja programa u podrumu jedne obiteljske kuće na vijencu Vlahe Bukovca u Donjem gradu, Lozančić i Fuis prošli su pravu dramu, jer su opremu Radio Beloga Manastira prenijeli s radija i računali da odmah iz Osijeka pokrenu program.

Međutim, pri izvlačenju sreli su tada čelne ljude baranjskog HDZ-a Marka Kvesića i Josipa Kompanovića, koji su  predložili da se vrate u Topolje i otamo pokrenu program. Opremu su smjestili u obiteljsku kuću Zlatka Markovića tadašnjeg tajnika Crvenog križa, i planirali privremeno pokrenuti program, ali im je nedostajala antena.

Mario Fuis i Zdenko Lozančić su se neposredno pred okupaciju vratili u Beli Manastir po antenu i umalo bili uhićeni te su kroz kolone srpskih tenkova spasili živu glavu sklonivši se u Mađarsku. Poslije toga su se okupili u Osijeku i priča oko stvaranja radija počinje.  

Nakon pokretanja programa, koji je bio namijenjen informiranju prognanih Baranjaca smještenih u Osijeku i okolici, počelo je ekipiranje opremom i kadrovima. Radu su se priključili i kolege sa zagrebačkog radija 101, a za glavnog urednika ubrzo dolazi Anto Bandov te niz novinara, tehničara i voditelja. 

Od 1992. godine Radio Baranja postaje glavna medijska uzdanica 20-ak tisuća prognanih Baranjaca, a posebno vojnika 135. baranjske brigade i baranjske policije koji su držali sjevernu crtu obrane grada Osijeka.

U razdoblju od 1992. do 1998. godine kroz program Radio Baranje prošle su sve značajnije osobe političkog, vojnog i civilnog života Osijeka i Baranje. Kroz Radio Baranju tijekom 20 godina prošlo je oko 50-ak ljudi, a vrijedni spomena su urednica Vlasta Šeremešić, nasljednik Jalšovca na mjestu direktora Karolj Janoši, Lidija Šumiga, Andrea Hunjadi, Nebojša Marijanović, Danijel Horvat, Saša Bart, Saša Vila, Šandor Markoš, Gabrijela Nađ, Tatjana Bešlić, Damir Klobučar i mnogi drugi.

Nakon završetka procesa mirne reintegracije, postaja se 30. svibnja 1998. godine vraća u Beli Manastir, te emitira svoj program na 88 Mhz. 

Radio Baranja