Jozo Jakobović alias Jozo Trovač – vaš najbolji trovač

– Dakle, kad netko hoće hamburger ‘sa svime’, onda to znači da uz 80 grama mesa idu vrhnje, ajvar, krastavac, luk, salata, kečap, majoneza i chilli. Neke cure znaju naručiti i kukuruz, ali to nije u normativu ‘sa svime’. A sve to dobijete samo za 10 kuna! Ajde, recite mi, gdje bi vas netko jeftinije otrovao, šali se Jozo Trovač.

Poznati osječki majstor ulične hrane u poslu s hamburgerima je od djetinjstva u Đakovu. Tamo je Jozin otac imao krčmu. Od 1977. godine Jozo se u potpunosti osamostalio u svijetu ugostiteljstva. Otvorio je kafić ‘Mario’ u Strossmayerovoj ulici u Osijeku, ali je kupio i pokretnu kuhinju kojom je obilazio brojne sajmove i kirbaje po cijeloj Slavoniji.

– Sad mladi izlaze vani tek u ponoć, a mi smo se ranije u to doba vraćali kući. I ljudi su jeli potpuno drukčiju hranu. Hambići nisu postojali. Znate, u mojim  ‘trovačkim’ počecima bio sam u sprezi s bendom iz Donjeg Miholjca ‘Treća smjena’, koji je bio jako popularan, i moja pokretna kuhinja je bila, praktički, njihov službeni catering. A u doba Ante Markovića, dok sam držao kuhinju i šator na osječkoj auto-piji, znao sam prodavati do 1.300 porcija ćevapa. Kad bih ispraznio hladnjak, to je značilo i da auto-pija završava s radom taj dan, prisjeća se Jozo Trovač.

Prema vlastitom priznanju, danas je puno lakše raditi, jer je izbor puno bolji i raznovrsniji. Prije, priča Jozo Trovač, ‘moralo se ići po meso u Šamac da bi bio konkurentan’! I godišnje je stotinjak dana putovao po regiji, a danas nezaobilaznim smatra tek kirbaje u Piškorevcima i Babinoj Gredi. I poneki veliki koncert, poput Thompsona u Vukovaru, na kojem mora biti.

Od 2000. godine, kad je prodao kafić ‘Mario’, Jozo Trovač je ‘full time’ zaposlen u svojoj pokretnoj kuhinji. Njegovi ‘hamburgeri sa svime’ u drevnoj Tvrđi, u koju se u potpunosti prebacio noćni život Osijeka, postali su dio obaveznog rituala prije odlaska na spavanje.

– Ma, ja sve te klince znam, a mnogima od njih su se roditelji upoznali čekajući hranu iz moje kuhinje. I kako ozbiljno shvatiti kad me zovu Trovačem?! Ma, prihvatio sam taj naziv, štoviše dao sam da se na prikolici naslika natpis – ‘Vaš najbolji trovač’. Za klince su svi trovači i ljutiti se na njih može vam donijeti samo nevolju. I opet ne prestaju dolaziti kod mene. Jedino što me neće natjerati da počnem prihvaćati kreditne kartice. Kod mene karticu jedino mogu provući kroz prozorčić, priča Jozo Trovač.

Imao je Jozo Trovač uspješno ugostiteljsko razdoblje i tijekom rata. Uspio se nametnuti Amerikancima i postati njihov službeni ‘hamburgerdžija’ u kampu nedaleko Županje.

– Nažalost, tamo sam bio samo dva mjeseca, jer su se od tamo Amerikanci prebacili u Tuzlu. No, Amerikanci su lizali prste zbog mojih hambića. Čak sam i crnce natjerao da polude za ćevapima! Njima je bilo jedino važno da se uklopim u priču od dva dolara po hamburgeru. Uf, dnevno se zarađivalo i po 3.000 dolara, priča Jozo Trovač.

Od poznatih, Jozo Trovač hvali Bareta kao redovnog mušteriju. Kaže, Bare obično naruči tri hambija, jednog odmah počne jesti, a dva nosi u vrećici.

– On je malo čudan, nema s njim puno priče. Inače, Bare obožava jesti moje kobasice! Dođe mi često i onaj mali Zoran Mišić, a nedavno mi je u gluho doba banuo i Neven Ciganović, priča Jozo Trovač.

Osobno sam Jozu Trovača upoznao radeći priču za ’24 sata’ o psu koji se u Gundulićevoj ulici u Osijeku stalno penjao na krov kuće izluđujući susjede svojim zavijanjem i vratolomijama na velikoj visini. Raspitujući se za psa na krovu pokucao sam na vrata kuće, a otvorio mi je – Jozo Trovač.

– Ja sam Jozo Trovač i pas je moj. A je li nešto loše napravio?, odmah je zapitao Jozo. Kad sam mu kao razlog dolaska naveo zabrinutost susjeda koji je psa vidio na krovu, Jozo se nasmijao i ispričao da je to postalo već uobičajeno.

– Jednom su nam rano ujutro na vrata kuće pozvonili vatrogasci tražeći da im dopustimo popeti se na krov skinuti psa. Rekao sam im da nema mjesta brizi, pozvao sam ga i odmah se sam spustio. Možda izgleda čudno, u stvari i jest čudno, ali naš terijer Egi, koji ima tri godine, najviše svoje slobodno vrijeme voli provoditi na krovu kuće. I to u društvu dvije mačke! A s jednom macom čak i dijeli svoju pseću kućicu, ispričao mi je Jozo Trovač tvrdeći da je njegovom Egiju najdraže kad u ulici čuje vatrogasce ili vozilo hitne pomoći.

– Tada Egi pohita na krov i tamo počne zavijati poput sirene, priča Jozo Trovač.

autor: Željko Garmaz – zeljko-vinskeprice.blogspot.com 

Osječki novinar Željko Garmaz na svom blogu pod nazivom Vinske priče prikazuje svojevrsni hedonistički vodič kroz Panoniju, svakako pogledajte njegove zanimljive članke.  

Snimljen je i video o legendarnom Jozi by Igor Sambolec i Igor Miličić