VIDEO Strava u Belom Manastiru – kamo odlaze milijuni za brigu o psima

Kako to obično biva loše vijesti brzo su se širile najvećom svjetskom društvenom mrežom, popraćeni stotinama negativnih komentara. Sve je počelo prije pet dana kada je jedna gospođa kontaktirala udrugu 9 života te se požalila kako je u Veterinarskoj stanici Beli Manastir stanje jako loše, te da je onda vidjela psića maltezera koji je jako bolestan, a nitko ne skrbi o njemu. Volonterke su odmah reagirale međutim podataka o tom psu nije bilo na web stranici stanice, a nakon telefonskog upita rečeno im je kako takav pas ne postoji.

Uporne volonterke kontaktirale su veterinarsku stanicu ponovno nakon čega im je rečeno da takav pas ipak postoji. Djevojke udruge Pobjede i 9 života odmah su se zaputile u Beli Manastir, gdje su i pronašle psića maltezera, te prema vlastitom svjedočanstvu zatekli katastrofalno stanje. Psi su zatvoreni u metalne kutije, leže u vlastitom izmetu i vodi.

Smrad u prostorijama je stravičan, psi koji nisu u boksevima, nalaze se u metalnim kutijama koje imaju 4 strane i leže na pločicama i vlastitom izmetu. Svi su mokri jer voda kojom se pod čisti kao da nikuda (ili jako sporo) ne otječe pa je konstantno bar centimetar vode na tim hladnim pločicama. Neki vam prilaze uz mahanje repa, neki guraju glave kroz rupe na vratima da biste ih mogli dotaknuti, a njih par sjedi u kutu i trese se, ne pokušavajući privući nikakvu pažnju, na njima se vidi da su se predali, duh im je slomljen, izgubili su nadu… – pišu volonterke na Facebook profilu udruge Pobjede.

Psić koji je pokrenuo cijelu priču dobio je ime Oliver i odmah je odveden na pregled kod veterinara. Utvrđeno je kako boluje od gljivične infekcije, upale očiju, aritmije srca te da je izgladnio. On se danas nalazi na skrbi udruge 9 života.

Oliver se nalazio u veterinarskoj stanici još od 8. ožujka kada je pronađen u Šumarici. Pas u tri tjedna boravka navodno uopće nije pregledan kod veterinara. Prepušten je vlastitoj sudbini.

Pri samoj pomisli da za zbrinjavanje jednog psa Vetam od Grada Osijeka dobije 9264 kn, a nisu im u stanju pružiti ni osnovnu njegu, teško je ne poželjeti im sve najgore, ali mislim da je napokon vrijeme da prestanemo trošiti energiju samo na riječi i da se pokrenemo. – pišu volonterke, a njihovo cjelokupno svjedočanstvo možete pročitati ovdje. Kako bi potkrijepile svoje navode snimile su video i nekoliko fotografija.

Glas koji se proširio imao je već i pozitivne pomake, u Veterinarsku stanicu u Belom Manastiru poslana je inspekcija koja bi trebala provjeriti ove navode.

Uputili smo i službeni upit Veterinarskoj stanici u Belom Manastiru na ove okolnosti, te postavili druga pitanja, međutim do pisanja ovog članka nismo dobili nikakav odgovor.

Međutim nevjerojatnim zvuči podatak kako Grad Osijek plaća milijune za ovakva skloništa za životinje, dok istovremeno osječki Azil za pse, o kojemu skrbi udruga Pobjede godišnje dobije tek 100 tisuća kuna. Osječki Azil nedavno je registrirano sklonište za pse, nažalost tek peto od dvadeset i dva skloništa koje ne vrši eutanaziju. Do sada su udomili više od 600 pasa.

Stoga se opravdano postavlja pitanje – da li 1,9 milijuna godišnje za higijeničarske usluge odlazi u prave ruke? Prosuditi možete i sami pregledavanjem priloženog videa.

Kad se uzme u obzir obim posla i sredstva koja isplaćuje Grad dođe se do računice kako trošak hvatanja jednog psa iznosi oko 5000 kuna, a uklanjanja lešine oko 1000 kuna.