Pips Chips & Videoclips su novi headliner na ovogodišnjem UFO-u

Pipsi su zanimljivi, neočekivani, mistični, a ponekada i provokativni, no prije svega, već punih 20 godina jedni od nositelja hrvatske rock scene te bend koji je na neki način, na tu istu scenu postavio termin „alternativni rock“. Kroz godine su ih najčešće uspoređivali sa britankom skupinom Oasis, no početkom novog stoljeća te usporedbe više nisu bile relevantne, budući da su Pipsi otplovili u neke druge vode, koje su ih tek potvrdile kao jedinstveni bend na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Priču o ovom bendu nije moguće započeti, a da se ne spomene ono čime su se i proslavili, tj. stvorili si ime te teritorij za izlazak na scenu, 1992. godinu i pjesmu „Dinamo ja volim“, buntovnu navijačku himnu, koja je bila opće prihvaćena te je Dinamovi navijač i danas pjevaju, iako bend tu pjesmu već godinama ne izvodi uživo.

Nakon toga uspješnog singla, nije bilo teško izdati album te ga predstaviti publici, no „Shimpo Pimpoo“, koji je izišao 1993. imao je i nekoliko singlova koji su i dan danas hitovi, prije svega „Mala Fufica“ i „Prvi Joint u ustima“. No, budući da je taj album bio tek neki kreativni početak (a dosta pjesama na njemu su bili i ‘coveri’), pravu stvar bend radi 1995. sa albumom „Dernjava“ koji je instantno oborio domaće ljestvice singlovima kao što su „Poštar Lakog Sna“ (obrada dvije pjesme The Poguesa u jednoj), „Malena“ i „Ljubav“, a kao vrhunac albuma došao je ‘Porin’ za najbolji rock album godine.

1997. izišao je album „Fred Astaire“ poznat po pjesmama „Seks u školi“ i „Nogomet“, no potpuni kreativni vrhunac bend postiže 1999. godine albumom „Bog“, koji je i dan danas jedan od najboljih i najkvalitetnijih hrvatskih rock albuma. Pjesme „Bog“ i „Dan Mrak“ su prošle odlično, no ono što obilježava ovaj album je remek djelo, fantastična pjesma „Narko“, koja je iduće godine izišla i kao singlica.

Nakon toga, Pipsi rade kreativnu pauzu, iz benda odlazi kreativno najvažniji član, gitarist Kralja i to je rezultiralo time da je 2003. godine izišao album „Drveće i Rijeke“ koji je dosta fanova Pipsa iznenadio, posebno čudnim aranžmanima i tekstovima, a kritika je počela etiketirati bend odlaskom u indie vode. Široka popularnost benda se smanjila, no u nekim krugovima Pipsi su dobili ono što do sada nisu imali, a to je kult fanova. Od pjesama vrijedi izdvojiti čudnu, ali zaraznu „Porculan“, koji je pratio jedan od najboljih domaćih spotova u posljednjih 10 godina.

Nakon toga bend odlazi još više u underground vode, a 2007. godine izdaju album „Pjesme za gladijatore“, izrazito kvalitetan, no i pretenciozan album, a takav je postao i pristup članova benda. No live nastupi su postali bolji nego ikada, bend zvuči kvalitetno, usvirano, kada je potrebno energično, a kada je potrebno melankolično.

2012. godine Pipsi se spremaju na novi uzlet, izdali su odličan live DVD, sviraju se koncerti i festivali, radi se na novim materijalima, a neke od njih možda će predstaviti i na bini UFO festivala.

Ovo je bend koji je kroz godine rastao, nekima se to možda nije svidjelo, no Pipse se ne može nikako nazivati dosadnim bendom ili bendom koji je izgradio cijelu karijeru na istim stvarima. Originalni su bili, originalni će i biti, a što se tiče live nastupa, tu su jedino konstantni, jedan od najboljih domaćih live bendova uopće.