Miha i Vezma – osječki vozači ležećih biciklala

Sve je krenulo kada je Osječanima dobro poznati Mihalička na jednom web oglasniku našao ležeće bicikle, te i sam odlučio pokušati voziti takav bicikl i prvu korištenu ramu kupio u Srbiji.
– Otišao sam do Bačke Palanke i tamo pokušao voziti jedan od bicikala iz oglasa, te mi se svidjelo. No, odmah sam vidio i da se na biciklima nalaze komponente iznimno loše kvalitete, te sam na kraju kupio samo ramu, računajući da će mi prijatelj Vezma složiti ostatak bicikla s kvalitetnijim komponentama koje odaberem. Kada sam mu donio ramu i rekao da od toga treba složiti bicikl, rekao mi je da to nije rama, nego “šprajcer” za rublje te da to nema veze s biciklom, kroz smijeh prepričava Mihalička.
Nakon čekanja na dijelove naručene na Internetu, u nekih pet dana majstor Vezma uspio je od rame, na kakvoj nikada nije radio, složiti prvi ležeći bicikl u Osijeku. Neobičan bicikl donosi i neobičan osjećaj u vožnji, pa je tako ipak potrebna određena faza navikavanja na drukčiji položaj sjedenja, guranje nogama daleko ispred sebe, dugačak lanac i pogled preko upravljača i vlastitih koljena. No, Mihalička ističe i kako sjedeći bicikl donosi brojne prednosti, kao što je udobnost, aerodinamika i bolji osjećaj nakon dugih vožnji.
– Nedostatci vožnje na ovakvom biciklu su začuđeni pogledi prolaznika, a jednom prilikom su me čak iz kafića gađali bocama zbog neke utakmice. Više se i kisne zbog ležećeg položaja, nešto je lošija preglednost i teže je voziti uzbrdo. No, vožnja je zanimljivija i udobnija, nema bola u vratu, rukama ili stražnjici. Bio sam na skupovima vozača ležećih bicikala u Austriji i Italiji i vozio se po cijeli dan bez ikakvih posljedica, pojašnjava Mihalička.
Iako u razvijenijim zemljama ležeći bicikli nisu neuobičajeni, u Hrvatskoj je vrlo malo takvih bicikala koji se zbog udobnosti nerijetko koriste upravo za dulja putovanja. No, Mihalička i Vezma kažu da će kroz nekoliko godina i kod nas ležeći bicikli postati svakodnevna pojava.
Dražen Vezmarović, koji je Mihin prijatelj i tehnička podrška, rekao nam je da su prva iskustva s ležećim biciklima bila vrlo zanimljiva, jer je praktički za svaki detalj potrebno izmišljati neko specifično tehničko rješenje.
– Oko mnogih dijelova morali smo odrađivati probe i testne vožnje pa ići u preinake i dorađivanja. Sada je već lakše, jer je i neko iskustvo tu i o pitanju sastavljanja i odabira dijelova. U biciklizmu sam dvadesetak godina kao vozač i sve više kao majstor, a zadnji ležeći bicikl koji sam sastavio je ležeći trkaći bicikl. To je ozbiljan bicikl s kvalitetnim dijelovima, specifičnim prijenosom, trkaćim kotačima i gumama, karbonskim vilama i slično. Tim sam biciklom iznimno zadovoljan, rekao je Vezma.
Ivan Sekol – Glas Slavonije