Recenzija filma: Looper – izgubljeni u vremenu

Putovanje kroz vrijeme postoji 2072. godine, ali zbog etičkih načela je zabranjeno te ga koriste samo najveće kriminalne organizacije kojima nije ni najmanje stalo do etičkih načela. Ako vas žele smaknuti, poslat će vas svezane 30 godina u prošlost gdje će vas jedan od plaćenika ubiti.

Mladi plaćenici, smješteni u 2044. samo dočekuju mete iz budućnosti i ubijaju ih, u zamjenu za svoju ‘aktivnost’ dobiju srebro i žive kao razvratna djeca zastupnika iz sabora ili mlade rock zvijezde. Oni se nazivaju Looperima (sva sreća nitko od garde hrvatskih prevoditelja nije pokušao prevesti naslov filma jer bi vrlo vjerojatno završili s nečim kao što je ‘Petljaroš’).

Zvuči kao uvod u loš film na RTL-u s još lošijim specijalnim efektima, a ni naslov nije daleko od takvih filmova. Ono što odvaja ovaj film od većine ostvarenja povezanih tematikom putovanja kroz vrijeme je što je ono stavljeno u kontekst pričanja priče i razvijanja likova tako da fokus nisu preuzela pitanja o filozofskim, etičkim i fizičkim stavkama putovanja kroz vrijeme. Kao Povratak u budućnost, ali malo mračnije i kompleksnije. 😀

Kad bi samo upali u nasumičnu scenu filma vrlo vjerojatno ne biste pomislili da se radi od 2042. godini jer letećih automobila nema, a ljudi sjede za volanima Hondi Civic iz našeg vremena s čudnim pogonima (vjerojatno solarnim – nije bilo riječi o tom u filmu). Svatko ima pravo ubiti svakog, svi imaju sačmarice i revolvere, a kriminal je posvuda.

Pravi zaplet filma je označen tek kada mafija iz budućnosti pošalje plaćenika da ga ubije mlađa verzija njega, ali mladoliki ‘Bruce Willis’ uspije zabrljati pa pravi Bruce Willis uspije pobjeći. Yippi-kay-yey.

Scenarij je odličan – s poštenim udjelom akcije, napetosti, pa čak i smijeha – ali kako radnja napreduje, film postaje sve mračniji i gura vas da razmišljate o liniji između dobra i zla jer ju u filmu nitko ne pokušava jasno odrediti.

‘Klinac’ iz Trećeg kamenčića od sunca, Joseph Gordon-Levitt nastavlja sa izborom odličnih uloga. Prvi put kad sam vidio trailer za film sam dvojio vidim li stvarno Gordon-Levitta ili ne, ali pri gledanju filma postane jasno zašto mladić ne liči na sebe. Ne smijem odavati zašto iako nije teško zaključiti, ali nemojte previše mozgati prije filma, treba sačuvati energiju za moždanu aktivnost tijekom samog filma. Trebat će vam.

Drugi plaćenik u filmu je Bruce Willis, plaćenik koji je puno stekao u životu i sve izgubio. Prva pomisao na Bruce Willisa je ‘akcijska zvijezda’ – čemu u korist ide i pojavljivanje u bezmozgovnom kino hitu Plaćenici 2, ali Bruce je pokazao više puta tijekom karijere da odlično glumi. Naravno ne mislimo na izvedbu u Ubojici mekog srca. Ove godine je i u filmu Wesa Andersona Moonrise Kingdom prezentirao glumačko umijeće, a zamka gledanja filma u kinu je što nije dovoljno jednom pogledati film kako bi se uhvatile sve suptilnosti filma, a jedna od tih je i Willisova gluma.

Specijalnih efekata nema u velikoj mjeri, ali rad kamere je briljantan – pogotovo po pitanju promjene perspektive gdje jedna scena kroz oči mladića izgleda nabrijano i puna adrenalina, a kroz oči ‘nepristranog pripovjedača’ izgleda poprilično jednostavno i smiješno čak. Bit će vam jasno o kojem detalju je riječ kada pogledate film.

Redatelj Rian Anderson je obavio odličan posao, a priuštit ću si još jedan odlazak u kinu kako bih još duša koje ni ne znaju što ih čeka navukao na ovaj film. U budućnosti – bez upotrebe vremenskog stroja – ovaj film ćemo smatrati klasikom, rame uz rame s Blade Runnerom i ostalim kraljevima žanra.