Apel za pomoć Stevi iz Azila

Jadni Stevo pronađen je na cesti krvave glave i očiju, dezorijentiran, odmah je prevezen kod veterinara gdje su mu ustanovljene teške ozlijeđene kralježnice. Odmah je prevezen na Veterinarski fakultet u Zagrebu, gdje je podvrgnut operacijskom zahvatu. 

Tijekom operacije Stevi je u kralježnicu ugrađena metalna pločica, i još uvijek se nalazi u Zagrebu pod nadzorom veterinara. Nažalost Stevo još uvijek ne može hodati, bit će potrebno nekoliko mjeseci terapije kako bi pas ponovno stao na noge.

Kako to obično i biva ovakve operacije izuzetno su skupe, troškovi su se popeli do čak 6000 kuna. Stoga Udruga Pobjede ovim putem upućuje apel svim ljudima dobre volje u cilju prikupljanja sredstava za liječnje psa Steve.

Donaciju je moguće uplatiti na žiro račun udruge otvoren u Privrednoj banci Zagreb. broj: 2340009-1110405854, Model: 99, naznaka: za Stevu. 

Kad bi simpatični mali pas mogao govoriti ovako bi glasila njegova priča: 

Sve što želim je da ponovno hodam

Lažem. Želim da trčim, da mi šape budu prljave od zemlje, blata i zelene trave. Da se saplićem o visoke trave, vijam komšijske pse, bježim od kuće samo da zadajem glavobolje cijeloj kući (a oni me svi redom vole pa me zato ne kažnjavaju).

Želim primijetiti malenu lokvu, pa u inat žabi u njoj zveknut šapom po vodi, tako da se onaj tko me šeta mora presvući kada dođe kući. Zamišljam ćošak iza kojeg živim, o kojem sanjam odavno jer ga nikada nisam imao, kako posljednjih 50 metara sprintam samo da prvi stignem do naše kapije. O, kako bih volio, jednom neku kapiju zvati našom, da bude moja i onih koji me vole.

Volio bih u šetnji jednom sresti svoje sestre koje su, odveli od mene, nedugo nakon što sam se prvi puta vidio kako izgledam, baš u njihovim očima, sve tri odjednom. Nosili su ih u kanti, i ja sam mislio samo na to kako ih možda nikada više neću vidjeti. Plakao sam dugo. Gdje god da su otišle, bolje im je bilo nego meni tamo gdje sam živio prije nego su me izbacili, jer sam „prevelik narastao“.

Sanjam kako i one imaju svoje ljude, svoje šetnje i svoje kapije. Želim da snijeg nadolazeće zime škripi podamnom, da mi se raduje bjelina dajući otiske mojim šapama. Želim da mi ih netko prije nego uđem u kuću pažljivo obriše ručnikom, i onda pokaže da mogu na krevet. A ja skočim na krevet. Skočim… 

– Udruga Pobjede –

>> Podijelite članak svojim prijateljima i pomozite da se prikupe sredstva za Stevino liječenje.