Entuzijasti iz Šuške i Vodenice čuvaju tradiciju od zaborava
Jučer smo u sklopu Dana otvorenih vrata udruga bili gosti dviju udruga, Šuške i Vodenice, gdje smo se susreli s entuzijastima koji žele očuvati tradiciju izrade ukrasnih predmeta od kukurozovine i mljevenja žita u vodenom mlinu.
– Udruga Šuška njeguje tradiciju izrade predmeta od kukuruzovine. Pravimo lutkice, izrađujemo obuću, cvjetne ukrase, bidermajere i razne aranžmane. Kako smo se još prije sprijateljili s Udrugom Vodenica, odlučili smo se na današnji dan predstaviti ovdje na pravoj dravskoj vodenici. Osnovani smo 2009. godine. Imamo 16 članica, od toga njih šest je aktivno. Sastajemo se redovito i pravimo naše tradicijske proizvode. Sasvim slučajno u Baranji smo upoznali tetu Ankicu Kunčikar, koja ima 91 godinu, koja nas je upoznala s načinom na koji se proizvodi obuća od šuške. Ona je naša učiteljica – rekla nam je Mirjana Eržić, predsjednica Udruge Šuška. Njihovo redovito okupljalište je radionica u Strossmayerovoj 99.
Naš domaćin u prostoru vodenog mlina na Dravi bio je mlinar Stanislav Davidović, koji je kao pomorac oplovio svijet da bi se skrasio u nedavno obnovljenoj mlinici. U Osijeku je svojedobno bilo i šezdesetak vodenica koje su mljele žito. Posljednja je uništena u savezničkom bombardiranju 1944., ali i danas u Osijeku žive ljudi čiji su preci imali u svome vlasništvu mlinove na Dravi. Nova vodenica nastala je kroz projekt ostvaren u sklopu prekogranične suradnje Hrvatske i Mađarske, čija je izgradnja, dakako, potpomognuta novcem Europske unije. Gospodin Davidović je kao stolar i tesar sudjelovao u njezinoj izradi. Pokazao nam je, kao pučkoškolcima, i to s punim pravom jer to prvi put u životu vidimo, kako funkcionira ovaj vodeni mlin te kako od zrna žita nastaje brašno. Naposljetku smo gricnuli kiflice od integralnog brašna koje nam je ponudila njegova supruga Borka. Vodenica je otvorena za posjete građana svakog dana od 9 do 11 i od 16 do 20 sati, vikendom se tu može navratiti cijeli dan, a plaćanje ulaznice je dobrovoljno.
Glas Slavonije – D. Celing
Foto: Davor Kibel