25.11.2024
Ispovjed gradskog prosjaka – I to malo što isprosim, ponekad završi u državnom proračunu
Objavljeno 17.06.2016
Na Antunovo u Tvrđi nekoliko je prosjaka čekalo poneku kunu milostinje od građana koji su se došli pomoliti omiljenom osječkom svecu. Iako ih inače policija sprječava u prosjačenju, jer ono nije zakonom dopušteno, ljudi koji za kruh zarađuju ispružene ruke, kako neslužbeno doznajemo, ipak nisu privođeni u policiju.
No nije svaki dan svetac, kaže naš sugovornik, prosjak s dugogodišnjim stažem na osječkim ulicama. Gotovo svi oni voljni su ispričati svoju tužnu priču, no, u strahu od posljedica koje bi mogli imati, nevoljko će dati ime i prezime. I naš sugovornik nije to htio učiniti, no rado nam je, uz kiseli osmijeh, ispričao kako i oni, prosjaci, ljudi s ruba društva, pridonose punjenju državne blagajne.
– Nekoliko me je puta evidentirala policija i dobro znam da novac od prosjačenja završava u državnom proračunu. Nebitno je jesam li taj dan kad me uhvati policija dobio od dobrih ljudi deset ili 110 kuna. Sav novac koji imam kod sebe moram staviti na stol nakon što dođem u policijsku postaju, nakon čega oni sastave zapisnik. Sudac na prekršajnom sudu može me i istjerati iz grada na čak tri mjeseca – ispričao je 60-godišnjak koji godinama prosi na istom mjestu u osječkom središtu.
Kaže kako svoje mjesto napušta tek kad ga prepusti svom kolegi, koji nekoliko ulica dalje također redovito zarađuje sitniš s kojim pokušava preživjeti. Osim njih dvojice, kaže naš sugovornik, ima još prosjaka u Osijeku, na raznim mjestima, i svi oni, ovisno o raspoloženju građana, ali i o vremenskim prilikama, dnevno zarade nekoliko desetaka kuna. Uvriježeno mišljenje da prosjaci mjesečno zarade više nego netko s prosječnom plaćom, naš sugovornik odlučno odbacuje.
– Obično na jednome mjestu provedem dva sata. Danas sam, recimo, dobio desetak kuna, možda koju lipu više. Piće me ne zanima, samo si želim kupiti nešto za jesti. Zna se dogoditi da u prodavaonici neki dobar čovjek plati račun umjesto mene pa uspijem uštedjeti ono što sam isprosio. Sjećam se ipak vremena kad sam dnevno dobivao mnogo više novca nego sad, čemu se ne čudim, jer su građani nekada bili u puno boljoj financijskoj situaciji. Danas, nažalost, i oni koji rade jedva krpaju kraj s krajem. Imam iza sebe malo radnoga staža, posao mi nitko nije htio dati, pa sam na kraju morao početi prositi da bih preživio. Živim u jednom napuštenom podrumskom stanu, u jako teškim uvjetima. Svojedobno sam bio u Domu sv. Vinka, ali sam nakon nekoliko godina morao izići – iskreno će naš sugovornik.
Ne žali se, kaže, prihvatio je svoju sudbinu jer ju, nažalost, ne može promijeniti, no, iako zna što kaže slovo zakona, bilo bi mu drago da mu “daju mira”.
– Volio bih da se ne moram skrivati od policije i nedobronamjernih građana. Nisam kriminalac, ne kradem, samo pokušavam preživjeti od mrvica dobrote, od nešto sitnog novca što mi ga poklone ljudi koji, unatoč teškoj situaciji, i dalje ne okreću glavu od nesretnika poput mene. Sa mnom se, siguran sam, nitko ne bi htio mijenjati – zaključuje osječki prosjak.
PU: U PET MJESECI OVE GODINE PRIVEDENO 12 PROSJAKA
U prvih pet mjeseci 2016. na području koje pokriva PU osječko-baranjska evidentirano je ukupno 12 prekršaja odavanja prosjačenju, a tijekom 2015. godine bilo ih je ukupno 21, stoji u odgovoru PU osječko-baranjske.
Iz policije dodaju kako se djelom prosjačenja krši čl. 11. Zakona o javnom redu i miru, a prema kojem se osoba koja se odaje skitnji ili prosjačenju kažnjava za prekršaj novčanom ili kaznom zatvora u trajanju od 30 dana.
– Nakon što policijski službenici zateknu osobu u počinjenju prekršaja odavanja prosjačenju, osobu dovode u policijsku postaju radi provođenja izvida prekršaja. Policijski službenici uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od počinitelja oduzimaju novac. Ako se utvrdi da je osoba počinila prekršaj, protiv počinitelja podnosimo optužni prijedlog nadležnom sudu. Daljnju odluku o postupanju s oduzetim novcem, kao i vrstu kazne (novčana, kazna zatvora) donosi nadležni sud – odgovaraju iz PU.
