Food outlet stiže i u Osijek
Nakon višegodišnjeg upozoravanja poražavajućim podatkom da se u Hrvatskoj, zemlji u kojoj 20 posto stanovništva živi u siromaštvu, ili na njegovom rubu, godišnje baca čak 400.000 tona hrane, 90 kilograma po stanovniku, svijest o hrani i (ne)bacanju njenih viškova, dojam je s više strana, počela se mijenjati u pozitivnom smjeru.
Građani savjesnije postupaju s njom, ali i sa svojom zarađenom kunom, sve se više okreću hrvatskim proizvodima, čemu svjedoče i istraživanja Sektora za trgovinu Hrvatske gospodarske komore prema kojima se u protekle dvije godine potrošači sve više okreću kupnji domaćih proizvoda koji svojim standardom u kvaliteti jamče sigurnost.
– Danas, u svjetlu aktualnih zbivanja, više od 80 posto građana prepoznaje i podupire akciju Kupujmo hrvatsko i spremno je dati prednost domaćem proizvodu, čak i ako je strani proizvod iste kvalitete konkurentniji, šalju optimistične poruke iz HGK.
Nadalje, od prosinca 2015. stečeni su i zakonski okviri za doniranje hrane bez PDV-a koji su tvrtke dotad isticale kao glavni kamen spoticanja u svojim namjerama da je daruju, a ne bacaju, a što im je do kraja prošle godine, priznale su, bilo jeftinije od darivanja potrebitima. Jednom riječju, sve više se stječe stav da je hranu društveno neodgovorno bacati. U toj atmosferi ide se i korak dalje – nedavno je otvoren prvi outlet hrane u Hrvatskoj – Žabac food outlet u Zagrebu.
Dok je, primjerice, u Francuskoj to uobičajena praksa, u nas je outlet hrana potpuna novost, a sasvim je krivo mišljenje da u takvim prodavaonicama kupuju samo siromašni. Dapače, prava definicija bila bi da u food outletima kupuju osviješteni kupci koji praktično razmišljaju o nabavljanju hrane prema daleko nižim cijenama od redovnih, te pritom pametno troše, odnosno štede svoj novac.
– Mi prodajemo viškove roba i robu koja je pred istekom, kako se ona ne bi stavljala u otpis ili bacala. Cijene artikala su niže što im je bliži rok, odgovaraju u Žapcu na naš upit o principima djelovanja food outleta.
U prodaji im se nalaze jednaki, pouzdani i kvalitetni proizvodi kao i u svim ostalim prodavaonicama, jedino što su njihove cijene daleko niže, i do 90 posto, a i tako simbolične variraju od dana do dana, od dijela do dijela dana, pa od jutra do kraja radnog vremena znaju i tako niske još dodatno “padati”.
Koncept ove trgovine je “štok, lom, rok”. Prvo se odnosi na višak robe proizveden u tvornicama, lom na slomljenu ambalažu, a rok na proizvode pred istekom roka trajanja. Jer outleti otkupljuju robu koju iz nekog razloga ostali ne mogu staviti u ponudu, bilo da joj istječu rokovi, ili je riječ o robi u lomu koji ničim ne utječe na kvalitetu namirnice, da u prodaju ne ide zbog viška u pakiranju i drugih “tehnikalija” koje ne utječu na kvalitetu, sastav, rok uporabe sadržaja…
Đakovčanka Gordana Serdarušić kaže da bi rado takvu prodavaonicu imala i u svome gradu.
– Obvezno bih išla u outlet. Zašto ne kupiti ispravnu namirnicu po daleko nižoj cijeni – pita se Serdarušić, i sama trgovkinja po struci.
Politika ovakvih outleta nije primarno zarada, nego se njihov rad vezuje i uz socijalno, društveno poduzetništvo, svijest o ekologiji i drugo.
– Nije nam primarna zarada, nego očuvanje okoliša i da građanima priuštimo luksuzne artikle prema nižim cijenama koje si prije nisu mogli priuštiti i da pritom još i uštede – kažu nam u Žapcu, odakle stiže dobra vijest za Slavonce.
– Planiramo otvoriti Žabac food outlet u Osijeku. Lokacija se traži – poručuju.
Zoran Grozdanov iz Mreže hrane kaže kako i food outleti pridonose rješavanju problema bacanja hrane.
– Navikavaju ljude da se slijepo ne drže samo kupnje hrane iz redovne prodaje, nego da se cijeni i roba pri isteku roka, ili koja je iz nekog drugog razloga značajno snižena, a kvalitetna je i ispravna. To je dobar model koji ima smisla, koji je samoodrživ. Nisu to neke lude zarade koje bi stajale iza takvog posla. Outlet hrane radi dvostruko dobru stvar – sprječava bacanje hrane i na mala vrata uvodi društveno poduzetništvo u našu praksu – ističe Grozdanov koji godinama, kao i spomenuta mreža, upozoravaju na potrebu mijenjanja svijesti o (ne)bacanju hrane. Rijeke onih u redovima pred pučkim kuhinjama, socijalnim samposlugama i kontejnerima obvezuju na to.
Prema podacima Porezne uprave, u 2016., prvoj godini primjene Pravilnika o doniranju hrane oslobođene plaćanja PDV-a, izvješće o obavljenim donacijama hrane predalo je 67 poreznih obveznika, odnosno 67 tvrtki. “Ukupna nabavna vrijednost donirane hrane bez PDV-a u 2016. je 7.388.889,47 kuna”, ističu u Poreznoj upravi. Od početka primjene Pravilnika opća je ocjena kako je veći interes tvrtki izostao, posebice kada se zna kolika je galama dignuta da se doniranje hrane oslobodi PDV-a. Dosadašnji odaziv nedovoljnim smatra i predjednica osječke Humanitarne udruge Rijeka ljubavi Štefica Čučak.
– I usprkos oslobađanju donacija hrane od PDV-a, tvrtke, čast iznimkama poput Dukata, Kanaana i još nekih, nisu zainteresirane, nema pomaka. U utrci za zaradom i poslom očito nemaju vremena za papirologiju i druge radnje oko darivanja hrane – smatra Čučak.
Zoran Grozdanov iz Mreže hrane upozorava kako je poražavajuće da o bacanju hrane Hrvatska priča i u 2017. godini, u 21. stoljeću. “Problem bacanja hrane donedavno u Hrvatskoj uopće nije bilo pitanje. Digao se na razinu problema ovoga društva i nečega čime se ljudi bave tek kada smo digli inicijativu i sustavnu kampanju o tome. Vlasnici prvoga outleta hrane u nas uočili su taj problem, odnosno da tu postoji prilika, i da se kroz to osmisli i neki oblik društvenog poduzetništva. Tek se nedavno na razini saborske sjednice govorilo o hrani. Europska komisija donijet će direktivu o sprječavanju njenog bacanja”, ističe Grozdanov.
Predsjednica osječke udruge Rijeka ljubavi Štefica Čučak kaže kako na policama njene socijalne samoposluge hrane sada ima, i to prije svega zahvaljujući europrogramu za ublažavanje siromaštva kojim mjesečno stiže 35 tona hrane. “Time pokrivamo potrebe naših građana. Program se financira iz europskog fonda, a realizaciju pokrivaju Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Grad te Regionalna razvojna agencija. To je prvi put pun pogodak, naime, obitelji dobiju dovoljno hrane za cijeli mjesec. Nitko ne odlazi gladan iz tog projekta kojim pokrivamo potrebe 940 obitelji, tj. 3500 članova tih obitelji i 700 djece. Dobili smo i deset tona hrane koje je odobrila Plenkovićeva vlada, tu su i donacije građana, škola i drugo”, kaže Čučak.