Dnevne šetnje mogu značiti dulji život za starije žene

Starije žene koje svaki dan prijeđu oko tri kilometra, što je mnogo manje od 10.000 koraka koji si kao cilj zadaju mnogi, mogu živjeti dulje od manje aktivnih vršnjakinja, pokazuje američko istraživanje.

Mnogi ljudi, nastojeći postići zdravu težinu i ostati u formi, postave dnevni cilj od 10.000 koraka uglavnom zbog toga što koriste uređaje koji prate kretanje, a koji su zadali takav cilj, navode znanstvenici u radu objavljenom u časopisu JAMA Internal Medicine.

Autori napominju da ne postoje dokazi da je takav cilj idealan za svakoga i dodaju da je nejasno i koliko intenzitet i brzina hodanja utječu na zdravstvenu korist svakog koraka.

Za potrebe sadašnje studije znanstvenici su obuhvatili gotovo 17.000 žena u 70-im godinama života koje su nosile akcelerometre, uređaje koji bilježe kretanje, najmanje četiri dana kako bi se pratio broj koraka i intenzitet fizičke aktivnosti.

Prosječno su ispitanice prešle 5499 koraka dnevno, odnosno oko 4 kilometra

Ispitanice su praćene prosječno 4,3 godine i u tom razdoblju umrlo je njih 504.

U usporedbi sa ženama koje su prehodale prosječno najviše 2718 koraka dnevno one koje su prehodale najmanje 4363 koraka imale su 41 posto veće izglede da umru.

“Čak i umjereni broj koraka povezan je s nižim mortalitetom”, kaže voditelj istraživanja dr. I-Min Lee s harvardskog medicinskog fakulteta i ženske bolnice Brigham u Bostonu.

“Što je više koraka dnevno to je niža stopa smrtnosti do praga od oko 7500 koraka dnevno, a iznad toga praga nije uočeno daljnje smanjivanje stope smrtnosti”, kazao je Lee. “Kod ovih žena nije utjecala brzina koraka nego broj koraka”, dodao je.

Podaci akcelerometra pokazali su da je najveća brzina hoda bila 92 koraka u minuti, a na razini pola sata šetnje brzina je bila 58 koraka u minuti.

Za jednosatnu šetnju, u kojoj se prijeđe četiri kilometra, potrebno je prijeći sto koraka u minuti

Dok se prvotno činilo da je intenzitet hodanja povezan s nižim mortalitetom ta je veza nestala kad su znanstvenici uzeli u obzir ukupni broj koraka dnevno. To sugerira da je broj koraka, a ne intenzitet, važniji za dugovječnost starijih žena.

Na početku studije žene su bile prosječno stare 72 godine.

Nošene akcelerometara pokazalo je da su 51 posto promatranog vremena žene mirovale, a 46 posto vremena kretale se brzinom manjom od 39 koraka u minuti.

Tek tri posto vremena provodile su krećući se brzinom od najmanje 40 koraka u minuti što je brzina za koju je potreban veći napor.

Studija nije bila kontrolirani eksperiment čiji je cilj bio dokazati utječe li i kako intenzitet koraka na rizik od smrti kod tih žena. Također, nije odgovorila na pitanje je li veća vjerojatnost da su zdravije žene u odnosu na one manje zdrave bile aktivnije što bi djelomično objasnilo vezu većeg broja koraka i niže stope smrtnosti.

Unatoč ograničenjima studije rezultati su “dobra vijest za starije osobe kojima je teško brzo hodati”, kaže Keith Diaz, znanstvenik sa sveučilišta Columbia u New Yorku koji njie bio sudionik istraživanja.

“Svaka je šetnja bolja od mirovanja”, kazao je Diaz u emailu. “Čak i s manjim brojem koraka vaš se rizik od smrti snažno smanjuje.”

“Za one koji imaju problema hodati druga istraživanja pokazuju da  svaki oblik aerobnih aktivnosti pridonosi zdravlju”, kaže Diaz.

(Hina)

foto: pixabay (screenshot)