Dan planete zemlje

Dan planeta Zemlje prvi je put obilježen 22. travnja 1970. godine a otada se taj dan tradicionalno obilježava u cijelom svijetu. Prvi je Dan planeta Zemlje obilježen s velikim entuzijazmom, tako da je u njemu sudjelovalo čak 20 milijuna ljudi. Nakon 1970. obilježavanje pomalo pada u zaborav, sve do 1990, kada dobiva novi zamah i postaje službeno međunarodnim danom. Naime, te je godine Dan planeta Zemlje obilježilo čak 200 milijuna ljudi širom svijeta, a među novim državama koje su prihvatile ovaj datum bila je i Hrvatska. Od tada do danas sve veći broj ljudi shvaća važnost očuvanja našeg planeta.

Na prvi pogled čini se da je Zemlja jedna ‘stvar’, a mi druga ‘stvar’ koja hoda po Zemlji, leti njezinom atmosferom, roni njezinim dubinama i na različite načine živi ‘na Zemlji’. No istina je da su Zemlja i naše tijelo povezani sustav. To je jedan veliki organizam i stoga naše zdravlje ovisi i o zdravlju Planete Zemlje.

Dolazi vrijeme kada ćemo sve snažnije osjećati povezanost onoga što se događa sa samom Zemljom i našim tijelima, kada ćemo početi zaista osjećati tu vezu, a ne samo razumjeti to kao činjenicu ili pročitati kao običnu informaciju. Neki to već dugo osjećaju i to im je prirodno stanje, a neki će kroz neugodne ili neke druge situacije početi osjećati tu povezanost i važnost očuvanja prirode. Poštujući prirodu poštujemo sami sebe.

Poštujući prirodu mi stvaramo za sebe zdravo, ugodno i lijepo okruženje u kojem možemo kvalitetno, zdravo i sretno živjeti. Zdravlje Zemlje ovisi o načinu na koji se odnosimo prema njoj. Činimo li to s poštovanjem i ljubavlju ili to činimo iz želje za moći i bez poštivanja života. O tome ovisi i zdravlje našeg tijela. To je direktno povezano.

Samo u moderno doba zabilježen je nestanak preko 780 životinjskih vrsta, dok popis onih biljnih još nitko nije sastavio, ali stručnjaci smatraju da se radi o tisućama. Iako se događa da se pronađe i koja nova vrsta, ipak jezičac na vagi znatno preteže prema nestalim vrstama.

Danas je na popisu ugroženih životinjskih vrsta preko 7.000 njih, a biljnih je preko 8.000, s time da se taj broj stalno povećava. Izumiranje najviše prijeti pticama i sisavcima u zemljama kao što su Indonezija, Indija, Brazil, Kina. Biljne su vrste najugroženije u Središnjoj i Južnoj Americi, središnjoj i zapadnoj Africi, u jugoistočnoj Aziji. Bitno je znati da svaki put kad izgubimo jednu vrstu, prekidamo životni lanac koji je evoluirao 3,5 milijardi godina i zapravo ni sami ne znamo koliko je taj jedan kamenčić bio važan u cjelokupnom mozaiku života.

Osim što nestaju biljne i životinjske vrste, nestaju i ljudi, točnije jezici i narodi koji njima govore. Samo u 20. stoljeću izumrlo je preko 80 jezika, a stručnjaci kažu da danas ima na stotine jezika koje govore posljednji govornici.

Bitno je da se svaki pojedinac već danas osvijesti i shvati da sam može mnogo toga napraviti za spas planeta, i to u svom malenom kutku svijeta. Primjera je mnogo – recikliranje, kompostiranje, kupovanje domaće robe (jer je za robu proizvedenu u drugoj državi potrebno mnogo više energije da bi se dopremila do nas), precikliranje (kupovanje namirnica koje nisu zamotane u bezbroj nepotrebnih slojeva ambalaže), odbijanje plastičnih vrećica kada ih nije nužno uzeti (radije ponesite svoju od kuće), pješačenje ili vožnja biciklom umjesto automobilom. Primjera ima mnogo, samo se treba opredijeliti za Zemlju i, u konačnici, za sebe i svoje zdravlje.