Dugo očekivana kurikularna reforma od ove jeseni ulazi u sve škole, a s njom i novi udžbenici. Što treba znati?

Školstvo u Hrvatskoj vruća je tema već nekoliko godina i čini se da taj trend još neko vrijeme neće gubiti svoju snagu. Razlog je već dobro poznata priča oko velike kurikularne reforme obrazovanja, koja je nailazila na brojne prepreke. Čini se da se tim preprekama konačno nazire kraj – kurikularna reforma od ove školske godine počinje se primjenjivati u svim školama, uz neke bitne promjene, posebno one koje se tiču udžbenika. Što to točno znači za škole, učenike i njihove roditelje?

Strategiju obrazovanja, koja je pokrenula rad na kurikularnoj reformi, usvojio je Hrvatski sabor još 2014. godine, nakon čega je uslijedio niz prijepora i promjena. Prošle godine dobili smo „mini-reformu“ u obliku projekta nazvanog „Škola za život“, koja je, kako sad izgleda, ipak započela s nekom konkretnom implementacijom tih promjena. Svrha tog programa bila je priprema terena za tzv. „frontalno“ uvođenje kurikularne reforme ove godine. Od svih promjena u funkcioniranju hrvatskog obrazovnog sustava koje donosi ova reforma, valja izdvojiti jedan vrlo važan aspekt – udžbenike.

U DOBA BESPLATNE DOSTUPNOSTI INFORMACIJA, JESU LI UDŽBENICI JOŠ UVIJEK BITNI?

Ono što je nekada bio nastavni plan i program, a sada kurikulum, uvijek je prilično precizno definirao što se i na koji način mora nalaziti u udžbenicima koje koriste učenici i njihovi učitelji, zakon o udžbenicima uvijek je definirao njihovu cijenu, a škole su birale nakladnika. Na roditeljima je uvijek bilo samo da ih kupuju, ako nisu bili te sreće da se nalaze u sredini čija lokalna samouprava osigurava besplatne udžbenike. Zašto bi onda uopće bilo bitno razmišljati o udžbenicima, kad su oni samo generičko propisano nastavno sredstvo?

Udžbenici su okosnica mnogih važnih procesa u sustavu obrazovanja, a nakladnici su oni koji najpedantnije analiziraju i primjenjuju svaki aspekt propisa i smjernica koje donose institucije. Udžbenik više nije samo tiskana knjiga, već čitav metodički sustav. Oni su popraćeni dodatnim nastavnim materijalima poput radnih bilježnica ili nastavnih listića, a posebnu važnost zadnjih godina daje se i digitalnim sadržajima. Učitelj se mora moći pouzdati u udžbenik kao referencu koja ga vodi kroz nastavni program. Osim toga, učitelju nakladnici omogućuju dodatne metodičke materijale koji im pomažu u ostvarenju svih ciljeva koji se pred njih postavljaju.

KOLIKO JE BITAN ODABIR NAKLADNIKA?

Nakladnici izrađuju udžbenike koji ne samo da su u potpunosti usklađeni s važećim standardima i propisima, već kvalitetom i opremljenošću nadilaze te standarde kako bi bili kompetentni prema konkurenciji. Mnogi udžbenici stoga dolaze s velikim izborom dodatnih materijala, a možda najzanimljiviji dodatak su digitalni sadržaji. Digitalizacija udžbenika i općenito nastave jedna je od temeljnih vodilja u provedbi ove reforme, pa su nakladnici pripremili i svoja digitalna rješenja.

Prema iskustvu iz prošlogodišnjeg eksperimentalnog projekta, pokazalo se konačno i u praksi da učenici i učitelji gaje veliki interes prema digitalnim sadržajima. Primjerice, nakladnička kuća Alfa kao jedan od tri najveća nakladnika školskih udžbenika u Hrvatskoj skočila je s trećeg na prvo mjesto u zastupljenosti u eksperimentalnim školama velikim dijelom upravo zbog kvalitetno pripremljenih digitalnih udžbenika na trenutno najnaprednijoj digitalnoj platformi za obrazovanje u svijetu – mozaBooku.

Naravno, nije sve u digitalizaciji, pa se tako ni frontalni program neće toliko oslanjati na digitalizaciju kao eksperimentalni, ali ipak možemo reći kako to postaje neupitni trend za školske udžbenike i da se ovom reformom ipak pomiču stvari prema naprijed po pitanju modernizacije školstva.

KOJE NOVOSTI PO PITANJU UDŽBENIKA DONOSI REFORMA?

Prema kurikularnoj reformi i Zakonu o udžbenicima kao jednom njezinom dijelu, od nove školske godine obvezni nastavni materijali sada podrazumijevaju samo udžbenik, a ne više udžbenički komplet s radnom bilježnicom ili zbirkom zadataka. Radne bilježnice i zbirke zadataka sada su samo dodatni materijali koji se moraju kupovati odvojeno (ili ih nabavlja jedinica lokalne samouprave za određeno područje, ako dođe do takve odluke).

Dodatni obrazovni materijali moraju se nabavljati za sve učenike ako tako odluči njihov nastavnik, ali samo ako ne prelazi određeni postotak cijene cijelog kompleta izdanja za taj predmet (između 20 i 40 %, ovisno o razredu). Za cijene iznad tog postotka potrebna je suglasnost svih roditelja.

Tiskani udžbenici po prvi puta imaju propisanu maksimalnu masu i cijenu. Time se osigurava da školske torbe ne budu preteške i da cijena udžbenika ne bude previsoka za roditelje koji ih samostalno kupuju. Digitalni udžbenici, ako se dodatno naplaćuju, ne smiju prelaziti 30 posto cijene tiskanog udžbenika.

Udžbenici se nasljeđuju na razdoblje od minimalno četiri godine sve do sljedećeg poziva za nove udžbenike, osim za udžbenike radnog karaktera. U razrednoj nastavi (od prvog do četvrtog razreda osnovne škole) i stranim jezicima udžbenici mogu biti radnog karaktera, što znači da su namijenjeni da se u njih upisuje, pa se zbog toga ne mogu nasljeđivati. Radnog karaktera mogu biti i udžbenici posebno prilagođeni za učenike s poteškoćama u učenju.

UDŽBENICI ĆE UVIJEK BITI VAŽNI

Reforma i novi zakoni skrojeni su tako da ne opterećuju niti školske torbe učenika niti novčanike roditelja. Novi propisi svakako su pozitivna promjena u vidu prilagodbe novim trendovima i standardima. Možemo reći da u provođenju velikih reformi kao što je ova, udžbenici predstavljaju iznimno važne karike u procesima primjene novih praksi oko udžbenika i propisa koji su za njih definirani, korisno je biti dobro informiran, a na učiteljima je također i težak posao odabira najboljeg nakladnika za njihove potrebe u učionici, kako bi osigurali da učenici uz takve materijale ostvare sve ciljeve koji su pred njih postavljeni.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX