FOTO Vinceška u Zmajevcu

Ove godine je bila teška odluka, kada posjetiti Baranju, tj. Zmajevac jer Vinceška se slavila 22.01. u nedjelju ali vinari, diljem Općine vrhunskih vina, su imali bogatu ponudu cijeli vikend. Već tradicionalno, Vinceškom se obilježava početak rezidbe u vinogradima i početak nove vinogradarske godine. Tako je to bilo i ove godine.

Slavlje je počelo u petak kada su rezidbu odradili u vinogradima Belja. Ostale obiteljske vinarije su to po tradiciji obavili na sam dan Vinceške 22. siječnja ali zabave nije nedostajalo ni u subotu. Od ranog jutra se ispred podruma dimila vatra, davši znak posjetiteljima da su dobrodošli. Popodne se čula već i harmonika, tamburaši, zvuk violine pa čak ni trubači nisi izostali, kako to priliči Baranji, multikulturnoj regiji.

22.siječnja popodne smo se i mi zaputili obilaziti vinske ceste Zmajevca, u pratnji Gabriele Gerštmajer, potpredsjednice Udruge Surduk. Krenuli smo sa ćoška Reformatskog surduka gdje se nalazi Zavičajni muzej i Vinoteka Baranyai Julia, koja je dio Winetour projekta županije. U pola 2 popodne, sudeći po ugašenim vatrama, nekima je već završila Vinceška, a neki su tek počeli.  Prva stanica nam je bila Vinarija Pavlović. Prekrasan gator s ručno izrađenim drvenim detaljima (koje je gazda izradio), vrhunska vina i dobra klopa, glasna glazba i gužva. Popričavši s gostima, shvatili smo da je klijentela dosta šarolika. Bilo nas je iz Mostara, Dubrovnika, Splita, Rijeke, Zagreba, i naravno iz cijele Osječko-baranjske županije. Naravno, svake dvije minute smo čuli „Dajte popijte jednu, pa uvrijedit ćete gazdu, ako odbijete“ ali da smo na svakoj stanici popili po čašu vina, mislili bismo da smo na Vinskom maratonu. Gazda Zoki je prije desetak godina kupio ovdje urušeni podrum i polako ga izgradio, a danas već ima i sobe na tavanu podruma i svoja vrhunska vina (kadarka, bibor kdarka, cabernet sauvignon, graševina, sauvignon). Nakon što smo ‘pobjegli’ odavde, nastavili smo put reformatskim surdukom i ugledali sljedeću vatru ispred podruma, gdje su ljudi pekli slaninu i kobasice na vatri. Ušli smo u stari podrum čiji je vlasnik gospodin Martin iz Zmajevca. Više od 40 godina se bavi vinogradarstvom. Tu smo ‘morali’ popiti fini mladi sauvignon, a da kapljica što bolje klizi niz grlo, na stolu smo imali već pečenu slaninu i kobasicu. Gospodin Martin nam ispričao da je kapacitet podruma  7000 litara  ali da je davno je imao pun podrum. Sada proizvodi samo graševinu, sauvignon, kadarku i cabernet sauvignon.

Sljedeća stanica nam je bila Etno kuća Martinov, odakle se orila pjesma uz harmoniku. Nismo ni ušli, a već čujemo umjesto „Dobar dan“, „Crno ili bijelo?“ Nije to ništa čudno u Zmajevcu smo i Vinceška je, slavi se zaštitnik vinogradara. Na terasi uz vatricu se skupila ekipa, pjeva se, peče se slanina, a na stolu već jedna tura pečene slanine. Gospođa Swetlana nas je pozvala da pogledamo mali podrum i etno kuću iznutra te nam je ispričala  kako su iz ljubavi prema Dunavu, Zmajevcu dobrom vinu došli do obiteljskog poduzetništva. Natočila nam je graševinu i cabernet sauvignon (njezino omiljeno vino) iz bačve i počela  s pričom. Ona je odrasla u Zmajevcu, Poslije rata su dolazili s društvom u Udičarski dom Sunjog čarda i često noćili tamo i nije im se dalo ići nazad u Bilje, gdje imaju kuću. Prije nekoliko godina su kupili kuću s podrumom, staru kuću su srušili i izgradili mali podrum s gatorom, kao vikendicu za svoje potrebe. Prepoznavši potencijale Baranje, a pogotovo Zmajevca, odlučili su se otvoriti svoj OPG, iznajmljivati sobe i proizvoditi svoje vino. Kapacitet podruma je tek oko 3000 litara, koje su, kako nam je gazdarica objasnila, dosta za goste i za njihovo društvo. Nakon kratke priče i vrhunskih vina, opet smo izašli na terasu gdje nije baš bilo jako toplo ali nas je odličan domaći grah ugrijao.

Kakav bi to bio obilazak Zmajevca da ne posjetite Vinariju Gerštmajer i Mišiku. Dočekao nas je njegov sin Ivan, peta generacija, koja se bavi vinogradarstvom u ovoj obitelji, tako da mislim da sam Vam sve rekla ovim podatkom. Iza vinarije skupilo se malo društvo koje je peklo kobasicu i slaninu, a u kotliću se krčkao grah. Kako to već biva u Baranjskom vinogorju, svaki podrum ima drugačiju graševinu. U ovom  smo naišli na kasnu polusuhu graševinu. Ivan nam je otkrio da kod njih u podrumu ne možete naći vino koje ima manje od 12% alkohola i da oni uglavnom kasnije beru grožđe  te da su 90% njihovih vina bijela. Vrativši se na Vincešku, mladi gazda nam je rekao da su u subotu do 12 sati imali više od 100 gostiju i popodne još toliko. Nedjelja je bila malo opuštenija ali cijeli dan su gosti dolazili i odlazili.

Zadnje dvije točke našeg obilaska su bile u Katoličkom surduku. Podrum Zajec, koji su Vincešku i rođendan gazdarice slavili u subotu (Čestitamo joj ovim putem). Svratili smo na čašicu vina, pogledali podrum i produžili do Restorana Josić. Oni su prijepodne imali veliko slavlje u vinogradu. Popričavši s konobarima i vlasnikom, saznali smo da su imali udarni vikend i bili puni. Ispred ulaza u restoran bila je pripremljeno ložište za one koji su htjeli ispeći svoju kobasicu, slaninu. Ovdje smo popili Cuvee Muškat i zasladili se s Kruškom, kuhanom u vinu.

Nekoliko podruma, počeli u 13 sati, a već nas je mrak uhvatio. Vidimo se na godinu na Vinceškoj ili možda uskoro na nekoj manifestaciji Udruge Surduk iz Zmajevca.