GO SDP Osijek – Otvoreno pismo gradonačelniku, Kulturni centar Osijek se treba zvati Kulturni centar „Branko Lustig”

Danas je 90 godina od kada se rodio Branko Lustig, naš poznati osječanin, dobitnik dva Oskara i dva zlatna Globusa. Branko Lustig je i između ostalog, odlikovan 1994. godine Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, 2004. dodijeljeno mu je javno priznanje Počasni građanin Grada Osijeka. Prije tri godine Branko Lustig je preminuo, a gradski odbor SDP-a je danas poslao otvoreno pismo gradonačelniku vezano za odavanje poštovanja prema zaslužnom Osječaninu.

Pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani Gradonačelniče,

10. lipnja ove godine se obilježava 90 godina od rođenja Branka Lustiga, jednog od svjetski najpoznatijih Osječana. Također, u studenom će biti tri godine kako je Branko Lustig preminuo.

Nažalost, 90 godina od rođenja i gotovo 3 godine od smrti Branka Lustiga njegov rodni Osijek još uvijek nije na dostojan način odao poštovanje tom zaslužnom Osječaninu. U trenutku smrti bilo je mnogo govora o tome kako Branko Lustig zaslužuje da mu rodni grad oda zasluženo poštovanje, No, kako to često biva, vrijeme je prolazilo, tema je prestala biti aktualna, lagano s vremenom ideja je padala u zaborav te ništa nije učinjeno. Smatramo kako je krajnje vrijeme da se ta nepravda ispravi.

Branko Lustig dobitnik je dva Oscara i dva Zlatna globusa (Schindlerova lista i Gladijator), odlikovan je 1994. godine Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, 2004. dodijeljeno mu je javno priznanje Počasni građanin Grada Osijeka, 2009. primio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, 2014. godine dodijeljeno mu je francusko Odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti. Radio je na filmovima kao što su:  Ne okreći se sine, Bitka na Neretvi, Guslač na krovu, Limeni bubanj, Sofijin izbor, Vjetrovi rata, Rat i sjećanja te našim generacijama bližoj, a već spomenutoj, Schindlerovoj listi i Gladijatoru.

Poštovani Gradonačelniče, prije gotovo tri godine pokrenuta je inicijativa da Osijek oda poštovanje jednom od najvećih umjetnika rođenih u našem gradu u vidu imenovanja jedne od osječkih ulica njegovim imenom. Svjesni komplikacija koje bi preimenovanje neke od ulica moglo imati izašlo se s konkretnim prijedlogom da se novoosnovanom Kulturnom centru Osijek da ime Branka Lustiga te da se ta kulturna ustanova nazove Kulturni centar „Branko Lustig”.

Najbolji način da iskažemo poštovanje istinskom kreatoru, kao što je bio Branko Lustig, zapravo je stvaranje nove umjetnosti, stoga smatram kako ćemo najbolje odati poštovanje takvom čovjeku

upravo na polju kojemu je posvetio svoj život – umjetnosti.

Branko Lustig nije bio samo umjetnik nego i veliki čovjek koji je nakon svega što je u životu prošao čitav svoj život posvetio širenju poruke oprosta i slobode, a to je posebno činio među mladima.

Imajući na umu navedeno stava smo da je jedini pravi način da iskažemo svoje poštovanje ovom velikanu to da iskažemo poštovanje onome što je i sam najviše cijenio – ideji oprosta koju je najviše iskazivao kroz svoju umjetnost.

Iz tih razloga ponovno Vam predlažemo da Kulturni centar Osijek ponese ime Kulturni centar „Branko Lustig“ te da Osijek napokon na dostojanstven način iskaže poštovanje ovom velikanu svjetske kinematografije.

„Kulturni centar Osijek“ je ustanova čiji je cilj stvarati i nadopunjavati kulturni život grada, te biti jedan od pokretača kulturnog razvoja Osijeka, njegovih umjetnika na domaćoj i svjetskoj kulturnoj sceni, posebnu pažnju posvećujući razvoju nove publike i pružajući uvjete mladima za razvoj u kulturi i umjetnosti. Prijedlog da Kulturni centar Osijek nosi ime Branka Lustiga višestruko je povezan s konceptom ove mlade osječke institucije – nakon teških godina postati jedan od najboljih; ponositi se svojom malom sredinom i dok živiš u onim najvećima; zadužiti svijet svojim likom i djelom – to mogu samo najbolji među nama.

Proživjeti teške godine obilježene ratom, a nakon toga oprostiti i posvetiti život širenju ideje tolerancije, ideje suživota i razumijevanja – to mogu samo najveći. To je mogao Branko Lustig.

Kako bolje zahvaliti takvom čovjeku, a mladoj ustanovi dati snagu i usmjeriti je u pravom smjeru da se razvija i ponosno predstavlja svoj grad dok ponosno nosi ime jednog od najvećih, od toga da Kulturni centar ponese ime Branka Lustiga.

Stoga Vam poštovani Gradonačelniče, s željom da Branku Lustigu na dostojanstven način odamo poštovanje kao i želje da svima koji dolaze u Osijek ili imaju kontakta s osječkom kulturom skrenemo pozornost na činjenicu da je Branko Lustig rođen u ovom gradu, u koji se često vraćao, ponovno predlažemo da se poduzmu svi potrebni koraci kako bi Kulturni centar Osijek postao Kulturni centar „Branko Lustig”.

Dopustite mi i nekoliko riječi o samom Branku Lustigu:

Branko Lustig rođen je u Osijeku 10. lipnja 1932. godine, ali je već kao devetogodišnji dječak, zbog ratnog ludila morao pobjeći iz Osijeka. Nažalost, nije daleko stigao. Zajedno s obitelji, zbog svog židovskog porijekla, ubrzo je završio u nacističkim koncentracijskim logorima. Srećom, preživio je, ali je najljepše godine dječaštva proživio okružen zlom.

Poslije završene gimnazije upisuje glumačku akademiju. Godine 1955. diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Početkom 50-ih radi kao direktor i producent u Jadran filmu, gdje sudjeluje u njegovu razvoju u najrespektabilniju filmsku instituciju u ovom dijelu Europe. Ukupno je u Jadran filmu proveo 32 godine radeći između ostalog na projektima kao što su „Ne okreći se sine“ i „Bitka na Neretvi“. Branko Lustig radi i na velikim koprodukcijama kao što su „Guslač na krovu“, „Limeni bubanj“, „Sofijin izbor“, „Vjetrovi rata“ ili „Rat i sjećanja“.

Prostori bivše zemlje za Lustigov talent uskoro postaju premali i zato odlazi u Sjedinjene Američke Države u kojima njegov talent dolazi do punog izražaja. 1993. zajedno s Stevenom Spielbergom stvara „Schindlerovu listu“, jedan od najvažnijih filmova svih vremena. Upravo kroz ovaj film Lustig još jednom u sjećanjima proživljava najteže logorske dane i ponovno pobjeđuje. Za ovo ostvarenje američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti dodjeljuje mu njegovog prvog Oscara. Svog drugog Oscara Branko Lustig dobiva 2001. godine za film „Gladijator“. Dobitnik je i nagrade Zlatni globus za navedene filmove. Dobitnik je i mnogih drugih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Niz je godina bio aktivan u Hollywoodu, gdje je sudjelovao u radu Akademije filmskih umjetnosti i znanosti kao član Odbora za nominacije. Jedan je od inicijatora USC Shoah Foundation, zaklade posvećene izradi audio-vizualnih intervjua s preživjelima i svjedocima holokausta u svrhu edukacije i borbe protiv zaborava, koju je u Los Angelesu osnovao Steven Spielberg.

Branko Lustig odlikovan je 1994. godine Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom za zasluge u promicanju međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske.

2014. godine dodijeljeno mu je francusko Odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti.

Od 2008. godine bio je predsjednik Festivala tolerancije – JFF Zagreb, do prije nekoliko godina poznatog pod nazivom Festival židovskog filma.

Branko Lustig nije bio samo filmski umjetnik. Više od dva desetljeća Branko Lustig držao je predavanja i javno je govorio o svojim iskustvima iz koncentracijskih logora. Posljednjih je godina to u prvom redu činio u sklopu programa festivala Edukacijska jutra, utemeljenog da bi se učenicima osnovnih i srednjih škola približila tragedija holokausta kako bi iz tog tragičnog razdoblja svjetske povijesti naučili više o poštivanju različitosti i prihvaćanju svakog čovjeka kao pojedinca koji ima osobno dostojanstvo.

Držao je predavanja i na istaknutim hrvatskim i inozemnim fakultetima.

U lipnju 2009. primio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu za izniman doprinos filmskoj umjetnosti i međunarodnu promociju hrvatskoga filma. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Muzej holokausta u Los Angelesu nagradio ga je za dugoročnu posvećenost edukaciji o holokaustu.

Godine 2004. dodijeljeno mu je javno priznanje Počasni građanin Grada Osijeka, a 2013. trajno se sa suprugom i kćeri preselio u Hrvatsku.

Sam Branko Lustig je znao reći: „Oprostio sam, ali nisam i neću zaboraviti. Ali oprostio jesam“. Ovaj životni moto nama s ovih područja može i mora biti uzor i nešto čemu moramo težiti.