FOTO Hrvoje Jurić biciklom osvojio Alpe

Hrvoje je vjerojatno već dobro poznat posjetiteljima portala OsijekOnline.hr jer smo o njegovim putovanjima biciklom pisali nekoliko puta. Do sada je napisao dvije knjige, za što je inspiraciju skupio na svojim putovanjima.

Nakon prošlogodišnjeg osvajanja Nordkappa u Norveškoj, najsjevernije cestovne točke Europe, Hrvoje je biciklom odlučio osvojiti Alpe. Na svom putu u Norvešku biciklom je prešao preko Alpa ali poprijeko. Ljepota krajolika i izazov osvajanja planinskih prijevoja potaknuli su ga, između ostalog, na povratak u Alpe i testiranje vlastitih psiho-fizičkih mogućnosti.

Iako je Hrvoje iskusni biciklist, u protekle četiri godine odvozio je tisuće kilometara. Na putovanje je krenuo Giant biciklom s kojim je putovao u Norvešku. Bicikl, jer ga dobro služi, od milja je nazvao ‘Mrc’na’.

Bicikl je s opremom težio 50 kilograma a kad se tome pridoda Hrvojevih 90 kilograma i vožnja od 2500 kilometara, od čega je većina bila uzbrdica, ne iznenađuje da se nakon 50 dana bicikliranja kući vratio 12 kilograma lakši. 

Istražujući došli smo do zaključka da je Hrvoje prvi Slavonac, a možda i prvi Hrvat (ne postoje druge informacije) koje je biciklom osvojio 20 najvećih planinskih prijevoja u austrijskim, talijanskim i švicarskim Alpama.

Već se priprema za novo putovanje ali ovog puta vozit će se po Hrvatskoj. Četvrto putovanje ne bi bilo moguće bez pokrovitelja: Gianta, Samsunga i Old Spice kojima se Hrvoje ovim putem zahvaljuje na pomoći. 

Ovaj veliki pothvat bio je povod razgovora s mladim putopiscem

Koje već po redu ovo veliko putovanje biciklom?

Ovo je već četvrto putovanje biciklom. Zadnje dvoje godine putujem Giant Expedition AT1, kojeg sam nazvao Mrc’na. Prošle godine putovao sam do Nordkappa u Norveškoj, a ove godine prošao kroz Alpe.

Koliko je ovo putovanje bilo naporno, koliko si se dugo pripremao, da li je bilo nekakvih posebnih fizičkih priprema?

Pa, svakako napornije više no što sam očekivao. Rutu sam postavljao oko tri mjeseca, ali drugačije je kad sjedim doma i kombiniram prijevoje i kad sam na cesti, nakon nekoliko dana vožnje.

Pripreme kod mene zapravo traju otkako sam došao s prvog putovanja, prije tri godine, kad sam išao ‘Ajkulom’ do Pule i nazad. Za Nordkapp i Alpe pripremao sam se takozvanim ‘spartakovim treningom’, posebnim programom vježbi koji ima velike sličnosti s cross fitom. 

S obzirom da si kroz Alpe već prolazio da li si išao istom rutom ili si išao u osvajanje nekih novih prijevoja?

Prošle godine Alpe sam prešao poprijeko, preko prijevoja Stelvio (2758 mnv), Foscagno (2291 mnv) i Eire 2208 mnv). Ove godine ruta je išla kroz cijele Alpe – Sloveniju, Austriju, Italiju, Švicarsku i Francusku. Prešao sam oko 20 prijevoja, većinom viših od dvije tisuće metara.

Koji je najviši prijevoj kojeg si svladao i koliko ti je vremena trebalo od uspona preko Alpi do spuštanja?

Najviši je bio Col d’ L’iseran (2770 mnv) i službeno stoji kako je on najviši asfaltirani prijevoj Alpa, iako je Cime de la Bonette, također u Francuskoj, visok 2802 mnv. Cijelo putovanje trajalo je 50-ak dana, s tim da nisam planirao vratiti se doma biciklom.

Da li je i ovo putovanje imalo nekakav cilj, poput prethodnih tvojih putovanja?

Uvijek imam cilj i nastojim, ne samo kroz putovanje, nego i na druge načine pokazati ljudima da je bitno odabrati posao u kojem zaista uživate.

Cilj mi nije bio prijeći što više kilometara ili što više prijevoja, nego pomaknuti granice izdržljivosti, pogotovo kad je psiha u pitanju.

Hrvojevo gostovanje na HRT-u 

Kad ti je na putu bilo najteže, postoji li neki trenutak kada si se osjećao sretno i zadovoljno unatoč velikom naporu?

Imao sam am ozbiljnih problema s upalom čeljusti koja je trajala gotovo dva tjedna. To je bilo bolno jer nisam mogao normalno jesti.

Naravno, svaki puta kad bih, nakon cjelodnevnog bicikliranja, popeo se na jedan od prijevoja osjećao sam se odlično i zadovoljno i tada bih shvatio kako sav taj trud ima smisla.

Bilo je dana kad sam bio ljut sam na sebe, kad mi ništa nije išlo, kad je vrijeme bilo užasno, ali sve se to na kraju izdrži.

Koje je bilo krajnje odredište puta?

Nakon najzahtjevnijeg prijevoja (Col de la Bonette, 2715 mnv) spustio sam se u Nicu i tako završio svoje putovanje, službeno. Ipak, još sam 500-tinjak kilometara vozio do Verone, odakle sam kamionom, zahvaljujući mom dragom prijatelju Ensaru, otputovao doma.

Nakon odmora, koji su tvoji planovi, neko novo putovanje?

U listopadu planiram održati niz predavanja po cijeloj Hrvatskoj, pri čemu će biti govora i kako krenuti na ovakvo ili putovanje biciklom koje traje više od dva mjeseca.

Nadam se da ću uspjeti dogovoriti i jedno u Osijeku, među domaćom publikom, jer s obzirom na svakodnevno javljanje ljudi kroz Facebook i ostale društvene mreže siguran sam da ima zainteresiranih koji bi napravili nešto slično.

Fotografije s putovanja objavljivao je na svojoj Facebook stranci ‘Hrvoje Jurić putopis’ , u foto galeriji pogledajte jedan manji dio fotografija koje je snimio mobitelom.