Jedini naš natjecatelj na otvaranju Prvenstva bio je Lovro Nedeljković. 5.000 m otrčao je za 15:03,00, što je rušenje još jednog osobnog rekorda za više od četiri sekunde (link), ujedno i plasman na peto mjesto ukupnog poretka.
Drugog je dana natjecanje otvorio naš motkaš Ivan Horvat i svima koji su gledali prijenos uživo, u najmanju ruku, priuštio srčani udar. Ivan je, naime, na putu između “pobijedit ću” i “poginut ću”, osvojio 2. mjesto (5,20 m) i – slomio motku! U skoku na 5,30 m. Za (još jedan) naslov prvaka.
Ovako je, s istom visinom kao prvak, ipak ostao drugi zbog većeg broja pokušaja.
Lovro Nedeljković tog dana trči 3.000 m zapreke. Opet osvaja peto mjesto s vremenom 9:05,67 i opet ruši osobni rekord za nešto više od četiri sekunde (link).
Nakon Hanžeka (s kojeg je direktno putovala na ovo natjecanje) i malog nezadovoljstva, Sara Aščić popravlja rezultat: 1,75 m bilo je dovoljno za peto mjesto.
Izjavu je odmah iz autobusa dala Sara: “S obzirom da je ovo bilo zadnje natjecanje ove sezone, mogu reći da nije bilo nekog prevelikog pritiska. Imali smo dovoljno vremena za odmoriti se, kao i za druženje s ostatkom reprezentacije. Moram reći da je kod svih vladala odlična atmosfera i svi su bili super raspoloženi, bez opterećenja pa je stoga i bilo toliko dobrih rezultata. Što se mene tiče, s obzirom da sam na Hanžeku nastupala malo slabije, ovdje sam stvarno došla i guštala, skakala za sebe. Imala sam punu podršku svih sa tribina. Skočila sam 1,75 m, što je samo jedan cm manje od mog rezultata sezone i mislim da mogu biti zadovoljna time. Sretna sam i sada idem na zasluženi odmor i to je to.”
Potom i sama pita Ivana: “Ivane, kako si zadovoljan svojim nastupom?”
“Sve je u redu, ne morate se brinuti. Preživio sam onaj pad. Skakao sam s 12 koraka zaleta, što je pola od mog velikog zaleta jer se, zbog korone, nismo uspjeli pripremiti kako bi se inače pripremali. Počelo je klimavo jer sam rušio na 5,00 m, no poslije tih sam skokova pronašao svoj zalet i tehniku i bilo je sve super. Na 5,10 m i 5,20 m skačem iz prve i taman sam tu bio u borbi za prvo mjesto jer je dečko iz Ukrajine preskočio 5,20 m kao ja. Na 5,30 m dogodilo se što se dogodilo: nažalost, motka je pukla. Natjecatelj koji je ostao u borbi ponudio je da mi posudi motku, no nije imao kakvu ja trebam i tu sam morao prestati sa skakanjem i zadovoljiti se drugim mjestom. Najgore je što je i on preskočio 5,20 m, no ja sam imao prethodne neuspjele pokušaje tako da je on ostao prvi, a ja drugi i toga mi je jedino žao. Ostalo je sve bilo super.”
Ponovno se javlja Sara jer je zaboravila naglasiti da je “ova reprezentacija bila odlična jer je imala priliku razgovarati s puno trenera, što će mi jako pomoći i u trenerskom radu. Svi su bili jako pristupačni i žele dati savjet i baš se veselim idućoj sezoni.”
Daju riječ Lovri: “Ovo je bio moj prvi nastup za seniorsku reprezentaciju, ali sam trčao bez pritiska jer znam da sam za ovu sezonu napravio i previše. Ispalo je odlično: išao sam osobni i na 5.000 m i na 3.000 m zapreke, no s drugim sam puno zadovoljniji jer je to puno vrijedniji rezultat.”
Rezultate možete provjeriti ovdje prvi dan, drugi dan.
Komentari Has-a nalaze se ovdje: prvi dan, drugi dan.
tekst: Ines Čuljat-Santrić
foto: AK Slavonija-Žito
