Ivana Šojat o Emetu, Arsenu Dediću i smrti u Zagrebu

Jučer je Ivana Šojat u sklopu akcije ”Knjiga za pet” na Akademiji za kulturu i umjetnost (u zgradi rektorata) čitala dijelove svog djela Emet koji će se u subotu praizvesti i u verziji kazališne predstave HNK.

Posjetitelji su ju bez riječi, dotaknuti snažnim emocijama i energijom koju sa sobom nose riječi Emeta, zapanjeno slušali.

Osim samog čitanja Emeta, Ivana je odgovarala na pitanja profesora Alena Biskupovića dotaknuvši se time i same inspiracije za djelo, ali i svojih najranijih sjećanja iz djetinstva. Istaknula je time kako je od malih nogu imala ”specifičan” pogled na svijet.

Samim tim, Emet je također specifično djelo. Zaista. Posebno je. Ponekad je nazivano i hororom, s čime se Ivana djelomično složila. ”Čitajući, ali uskoro i gledajući Emeta, u jednom trenutku vas doslovno boli vilica od smijanja, a već u drugom, bez najave, bez upozorenja, odjednom se preokrene na suze” – rekla je autorica.

Čemu ta definicija horora?

Ni jedna njezina knjiga, kaže, ne može se ”zacementirati” jednom točno određenom kategorijom i niti jednom drugom. Djelo Emet riješava obiteljske probleme, odnose, ali opet je obrat na kraju te priče koju mnogi nazivaju romanom, jer na kraju ljudi ostanu šokirani kad shvate tko je tko i što se zapravo događalo. Kad to sve spoznaš shvatiš zašto je horor.”

Što se događa na kraju? Prepustit ćemo čitateljima…

EMET: izvorno značenje – istina. Dugo je istraživala judaizam i to ju je inspiriralo, kao i biće koje je udahnilo život – po legendi. Istina i život su sinonimi i to ulazi u priču ”obiteljskih polemika” i života i smrti u romanu.

PRIKAZ DJEČJEG POIMANJA SMRTI, MRTVACA?

Ivana se, naime, sjeća svojih uvjerenja iz djetinjstva. Svi su se osmjehnuli njezinoj rečenici kako je mislila da umrijeti znači, ni manje ni više nego – otići u Zagreb!

Kad netko umre, govorili su joj, ”ma otputovao je u Zagreb”, kako bi lakše razumjela da osoba nije s njima. Konkretno je Šojat ispričala situaciju kad su išli djedu na grob i ona je bila gotovo sigurna da ta mjesta s obilježjima postoje za sve ljude koji su otputovali u Zagreb…

Također, kako joj je govorila obitelj kad bi gledali Arsena Dedića na televiziji ”tko bi djetetu dao ime po otrovu”, Ivana je mislila kako je Arsen zapravo umro zbog otrova i svo vrijeme mrtav pjeva na televiziji, uvijek bi bježala iz prostorije kad bi zasvirala Arsenova pjesma.

Ivanina kreativnost i inspiracija sežu još iz najranijeg djetinjstva. Kasnije se iz mašte i stvaralačkog uma stvorila i velika ljubav prema pisanju što je zabilježeno u velika djela, istaknut ćemo ovdje Emet i Ezan, ”najsvježije” djelo, kojeg se također dotaknula u razgovoru.

Emet pročitajte, ali i pogledajte – toplo preporučamo. Obuzet će vas emocije. Sve. Doslovce. 🙂

FOTO: Osijek NEWS (Antonela Verković)