Iz Francuske u osječki Ofir – Amine – 2. dio

Dragi Amine, možeš li nam opisati kako je izgledao jedan tvoj tipičan radni dan u Ofiru?

Radni dan u Ofiru obično bih započeo oko 9 sati. Prvo bih provjerio e-mailove i poruke na Mattermostu, a nakon toga bih pogledao gdje sam stao prethodnog dana i nastavio s radom, istraživanjem, testiranjem i rješavanjem problema.

Oko podneva bilo je vrijeme za ručak, a posebno mi se sviđalo što smo uglavnom svi zajedno jeli u uredu. Oko 15 sati Alek i Toni često bi se vratili s terena, što je bila dobra prilika da čujemo na čemu su radili, razmijenimo ideje i, naravno, ubacimo još pokoju šalu. Moj radni dan završavao je oko 16 sati.

Komunikacija je također bila veliki i važan dio mog dana. Redovito sam bio u kontaktu s Dombom, bilo da smo trebali potvrditi neki zadatak, razgovarati o tehničkoj odluci ili dogovoriti na čemu bih mogao raditi sljedeće. Istovremeno je u cijelom timu IT podrške uvijek vladala dobra atmosfera, uz puno šala i razgovora tijekom dana.

Otprilike tako je izgledao moj tipičan dan u Ofiru: kombinacija tehničkog rada, istraživanja, timskog rada, komunikacije i puno dobrih trenutaka s ljudima oko mene.

Na čemu si točno radio tijekom prakse i u kojim si projektima sudjelovao? Jesi li u Ofiru imao priliku nešto napraviti prvi put?

Tijekom prakse iz kibernetičke sigurnosti u Ofiru glavni fokus bio mi je izgraditi kompletan SIEM sustav koji se sastojao od Wazuha, Grayloga i OpenSearcha za našu shared hosting infrastrukturu s više od 50 klijentskih virtualnih hostova.

Radio sam na svemu, od izrade prilagođenih pravila za detekciju povezanih s MITRE ATT&CK okvirom do višeslojne arhitekture za blokiranje IP adresa i implementacije produkcijskog SIEM sustava za klijenta koji spada među važne subjekte prema NIS2 direktivi. To mi je bilo prvi put da nešto takvo radim u profesionalnom okruženju.

Imao sam priliku od nule osmisliti i vlastiti web honeypot. Upravo zato mi je iskustvo u Ofiru toliko značilo. Omogućilo mi je da otkrijem svoje sposobnosti, ali i dalo priliku i samopouzdanje da isprobam sve te stvari koje su mi bile potpuno nove.

Osim rada na SIEM-u, imao sam priliku sudjelovati i u odlascima na teren, uključujući instalaciju servera i postavljanje kamera. I jedno i drugo bilo mi je novo iskustvo izvan uobičajenog rada vezanog uz SOC i detekciju sigurnosnih prijetnji.

Hvala Domagoju na mentorstvu tijekom cijele prakse, a Antoniju, Karlu i Aleku na odličnom društvu tijekom odlazaka na teren!

Što si naučio tijekom prakse, a što će ti najviše koristiti u budućoj karijeri?

Prije svega, naučio sam da ne treba predugo čekati prije nego što nešto poduzmeš. Moraš vjerovati sebi, početi pokušavati, griješiti, pokušati ponovno i nastaviti sve dok ne dođeš do cilja.

Naučio sam i koliko su važni dobra komunikacija i zdravo radno okruženje. Atmosfera, komunikacija i spremnost ljudi da pomognu jedni drugima olakšali su mi učenje, isprobavanje novih stvari i pomogli mi da steknem više samopouzdanja u vlastite sposobnosti. Mislim da će mi to biti jedna od najvažnijih lekcija za buduću karijeru, ne samo u tehničkom smislu nego i u profesionalnom razvoju općenito. 

U našem prvom intervjuu rekao si da želiš unaprijediti svoje znanje o IT podršci, sustavima i mrežama. Je li praksa u tom smislu ispunila tvoja očekivanja?

Definitivno jest, i rekao bih da se to dogodilo na dva glavna načina.

Prvo, Ofir mi je dao dovoljno povjerenja i vremena da samostalno istražujem, učim, eksperimentiram i radim na različitim stvarima. Kada netko računa na tebe i povjeri ti odgovornost, ne želiš ga razočarati. To te potiče da uložiš više truda, tražiš rješenja i ozbiljnije pristupiš svom poslu.

Drugo, komunikacija s timom imala je jako veliku ulogu. Toga se posebno sjećam iz rada s Dombom i Antonijem. Domba i ja stalno smo razgovarali o novim rješenjima. Pitao bih ga o stvarima koje nisam znao, razgovarali bismo o mrežama, a međusobno smo si slali i YouTube videe te različite korisne izvore.

S Antonijem je bilo posebno zanimljivo tijekom naših izlazaka na teren. Kad god bismo išli na neku lokaciju, objašnjavao bi mi sve što se događa: zašto koristimo određenu opremu, zašto nešto radimo na jedan, a ne na drugi način i kako sve funkcionira. Čak smo zajedno otvorili i očistili moj laptop, a pritom mi je objašnjavao što trebam napraviti i zašto.

Praksa je definitivno ispunila moja očekivanja, a rekao bih da ih je čak i nadmašila. 

U prvom intervjuu rekao si da ti se Osijek čini mirnim, lijepim i prijateljskim gradom. Što misliš sada, nakon što si ovdje proveo nekoliko mjeseci? Koje ti je omiljeno mjesto u Osijeku i kako si provodio slobodno vrijeme?

Nakon nekoliko mjeseci provedenih ovdje definitivno mogu potvrditi ono što sam rekao u prvom intervjuu. Osijek je miran, lijep i prijateljski grad i stvarno sam uživao živjeti ovdje.

A moje omiljeno mjesto u Osijeku… Hmm, teško pitanje. Vjerojatno bih morao reći Ofir, hahaha! Tamo sam ipak proveo najveći dio vremena pa pretpostavljam da to ima smisla. 😄

Ali potrudio sam se i uživati u slobodnom vremenu. Ponekad bih s Erasmus ekipom otišao u klub, na kavu ili po kebab.

Osim samog ureda, jako mi se svidjela opuštena atmosfera grada. Bila mi je to lijepa promjena tempa i svidjelo mi se koliko se lako ovdje osjećati ugodno i jednostavno uživati u svakodnevnom životu.

Postoji li neka interna šala, smiješna situacija ili trenutak iz ureda koji ćeš sigurno pamtiti?

Definitivno postoji jedan trenutak iz ureda koji ću pamtiti: team building na kojem sam pokušao igrati badminton protiv Aleka. Najsmješnije je bilo to što tijekom cijele igre nisam uspio napraviti ni jedan jedini ispravan servis, hahaha! Stvarno sam se trudio, ali taj dan mi servis jednostavno nikako nije išao. Bio je to sitan trenutak, ali svi smo se dobro nasmijali i definitivno je to jedna od uspomena iz vremena provedenog u Ofiru koje ću još dugo pamtiti. 

A sada najteže pitanje: tko ti je omiljeni kolega u Ofiru i zašto?

To je stvarno teško pitanje jer su svi u uredu bili odlični, hahaha!

Karlo je uvijek bio uz mene i stalno smo se šalili. Marko i ja zadnjih se dana nismo mogli prestati smijati. Alek i ja smo čak zajedno pjevali, haha! Maja je radila najbolji cappuccino ikad, a Fran, Ana, Željka, Zoltan, Goran, Milan… Iskreno, mogao bih tako nastaviti i nabrojati sve jer sa svakim iz tima imam neku lijepu uspomenu.

Domba je tijekom cijele prakse bio stvarno super prema meni. Imao je povjerenja u mene, dao mi je slobodu da samostalno radim na stvarima i vjerovao je procesima koje sam uvodio. Bio je odličan voditelj tima i osoba s kojom sam uvijek mogao razgovarati i razmjenjivati ideje.

A Antonio je vjerojatno kolega s kojim sam se najviše zbližio i izvan posla. Zajedno smo išli u teretanu, na kavu, a uvijek sam mu se mogao obratiti i kada mi je trebala pomoć oko nečega izvan ureda. Stvarno je odličan čovjek.

Tako da… ispričavam se svima ostalima, ali ako me baš tjerate da biram, rekao bih: Antonio je broj jedan, a Domba broj dva.

I za kraj, bi li ponovno odabrao Hrvatsku i Ofir za Erasmus praksu? Što bi poručio studentu koji razmišlja o Erasmus praksi u Ofiru?

Naravno da bih! A zapravo imam i malu ekskluzivu: vraćam se u Hrvatsku i Ofir, tako da me čekajte, uskoro se vraćam! Hahaha.

Hrvatska je prekrasna zemlja i definitivno bih je preporučio svakom studentu koji razmišlja o Erasmus praksi ovdje. Moj savjet bio bi da iskoristite priliku i upoznate što veći dio zemlje te putujete kad god možete. Ako postoji nešto što bih volio da sam napravio drukčije, onda je to definitivno više putovanja po Hrvatskoj. Nažalost, nisam imao dovoljno vremena upoznati cijelu zemlju, tako da je to svakako nešto što želim nadoknaditi kada se vratim.

A ako razmišljate o Ofiru kao mjestu za svoju Erasmus praksu, moj odgovor je jednostavan: prihvatite priliku. Imat ćete mogućnost učiti, raditi na stvarnim projektima, otkrivati nove stvari i pritom upoznati odlične ljude. A tko zna, možda se tamo i vidimo! 😄