Kako se Nova godina počela slaviti

Stari Germani su slavljem obilježavali smjenu godišnjih doba. Kako zima u njihovim zemljama počinje sredinom studenog kada se završava žetva, okupljali su se i veselili zbog obavljene žetve i predstojećeg odmora. Tako je, kažu, nastao veliki praznik: početak Nove Godine. Nakon osvajanja Europe, Rimljani su promijenili početak slavljenja nove godine na prvi siječanj.

Novu godinu su slavili kao simbol početka novog života i novih nada za budućnost. Taj običaj i značenje zadržali su se do današnjih dana. Rusi su sve do 10. stoljeća slavili Novu godinu 1. ožujka, kao dolazak proljeća. Slavili su u čast Sunca a njihovi obredi su imali magijsko značenje. Suvremenici, dobri poznavaoci mitologije i simbologije, kažu da Nova godina simbolizira regeneraciju univerzuma, obećanje novog rasta, čežnju za obnovom i počinjanje iznova.

Astronomska godina je period u kojem Zemlja obiđe putanju oko Sunca (revolucija) i traje približno 365 dana. Na bazi ove činjenice napravljeni su mnogobrojni kalendari: kineski, židovski, muhamedanski, ruski, sijamski, etiopski, iranski, julijanski i gregorijanski (reformirani julijanski).

Praznovjerni ljudi vjeruju da će događaji koji se dogode prvog dana nove godine imati utjecaj na događanja tijekom cijele godine i da ćemo ono što učinimo na dan Nove godine činiti tijekom cijele godine. Na primjer, u prijašnjim vremenima je čestitanje na početku godine imalo značaj sigurne čarobne snage, a ne samo odraz uljudnosti. Prema nekim vjerovanjima na 12. zvuk ponoćnog zvona valjalo je skočiti sa stola ili stolice što je donosilo sreću u budućnosti. Pucnjavom i pucketanjem bičem tjerali su se zli duhovi (danas se to čini bacanjem petardi ili pucanjem iz pištolja, ali su se razlozi zaboravili).

Stari Rimljani su imali običaj da se žrtvuju i dobro ponašaju kroz cijeli siječanj kako bi umilostivili boga Janusa da im podari sretnu godinu. U početku su se darivali samo rođaci, da bi kasnije rimski zakon propisao da se treba darivati (vrsta poreza) i car (otuda običaj darivanja i posjećivanja rođaka i prijatelja na dan Nove godine). Običaj starih Anglosaksonaca da se ispija zdravica uz iskazivanje najboljih želja ostao je do danas i raširio se u mnoge zemlje (prilikom nazdravljanja treba uliti piće u čašu i staviti je na stol i nikako ne pružati praznu čašu pa onda u nju sipati piće).

Buka koja se pravila u ponoć puhanjem u rog i zvonjenjem zvonima i loncima imala je za cilj da odagna zle duhove iz stare godine. Stari Slaveni su obožavali vatru kojoj su pridavali natprirodne moći. Ukrašavali su trešnjeva stabla i palili svijeće u čast bogova plodnosti. Vatrom su istjerivali zle duhove, odvraćali nesreću od doma i prizivali dobre sile.

U mnogim zemljama se vjeruje da osoba koja prva prekorači prag u novoj godini donosi manje ili više sreće. Smatralo se da je najbolje da to bude tamnokos muškarac, a ako još pokloni nešto od hrane, da će čitave godine donijeti blagostanje i sreću domaćinstvu koje je posjetio. Plavokos muškarac ili udovac nisu bili poželjni, a pogotovo ne riđokos koji donosi nesreću. Da se izbor ne bi prepuštao sudbini i zla sreća zakucala, postojao je običaj unajmljivanja ‘odgovarajuće’ osobe koja je trebalo da se pojavi u pravom trenutku.

U novogodišnjoj noći Japanci iznad vrata svojih domova vješaju konopac koji će im donijeti sreću. Kada otkuca ponoć počnu s glasnim smijehom, koji bi im trebao donijeti radost i smijeh u Novoj godini. Nizozemci na ulicama pale jelke, kako bi ‘otjerali zle duhove’. Švicarci slave pod maskama, oblačeći kostime koji simboliziraju dobre i zle duhove, od kojih bi trebali ostati samo oni dobri u Novoj godini.

U Španjolskoj je tradicionalno konzumiranje grožđa. Prije nego otkuca ponoć, Španjolci pripreme 12 grozdova, koje pojedu u trenutku ispraćanja stare i dočeka Nove godine, svaki grozd za jedan mjesec u godini. U Velikoj Britaniji se vjeruje da prva osoba koja u Novoj godini uđe u kuću donosi sreću, tako da tu osobu darivaju s novcem ili kruhom i slatkišima. Nova godina, bez obzira kada je slavili ili s kojim običajima ju dočekali, uvijek je simbol novog početka, novih mogućnosti i prilika koje želimo u životu za nas i naše bližnje.

Postoji i običaj da na Staru godinu ispišete na papir sve svoje želje za iduću godinu te se prisjetite što ste sve (pozitivno) učinili u prethodnoj. Zatim zapalite svijeću, stavite posudu s vodom, kamen, pero, i neki miris (ti predmeti predstavljaju elemente – vatra, voda, zrak, zemlja, eter) od kojih je čovjek sazdan. U podne na Novu godinu zapalite papir sa željama i pepeo zajedno s ostalim ostalim predmetima i vodom sipajte u najbližu rijeku ili potok. To će osigurati da se vaše želje ispune u Novoj godini.

DobreVijesti.info