Kikiriki na istoku Slavonije raste kao lud: kako je CROkiki postao brend

Poznato je da kikirikiju godi topla klima, a najveći proizvođači u svijetu su Kina, Indija, Nigerija i SAD. No, to ne znači da on ne može rasti u Hrvatskoj, a mi smo jednu takvu plantažu našli u Vrbanji na istoku Hrvatske, kod tročlane obitelji Sučić, prenosi Index.

Hrvoje dolazi iz poljoprivredne obitelji, a Ivana iz pčelarske. Tako su na raspolaganju uvijek imali neke manje i veće komadiće zemlje, kao i podršku da rade nešto u tom sektoru. Tražili su nešto novo, što malo tko ili nitko ne radi jer su vjerovali da tu ima više prostora za male poljoprivrednike.

“Kikiriki je bio Hrvojeva ideja i samo me jednog dana dočekao s vrećicom u kojoj je bilo sjeme kikirikija, točno 250 sjemenki. Prvu godinu, 2020., posijali smo ga u mali dio vrta. Znali smo jako malo o sjetvi kikirikija, nešto šturo, što se moglo naći na internetu. Nismo znali ni kako izgleda nakon nicanja pa ga je bio problem i okopati prvi put, jer nisi znao po čemu mlatiš motikom. Niknulo je skoro pa sve posijano”, kaže Ivana.

Prva godina je prošla iznenađujuće dobro i ostavili su si sve za sjeme za iduću sezonu. Iduća, 2021. je već bila malo ozbiljnija. Kako su vidjeli da kikiriki kao biljka uspijeva na ovim prostorima, odlučili su se i na otvaranje OPG-a. Te su godine posijali malo više od 2 tisuće kvadrata svog vrta, otprilike je bilo 10 tisuća sjemenki.

“Okolina je bila pomalo skeptična ispočetka, posebno prve godine. Nisu nas baš ni shvaćali ozbiljno. Kako smo sve objavljivali na društvenim mrežama, druga godina proizvodnje je već bolje dočekana. Redovno smo objavljivali proces, od sjetve, kopanja, kako niče i razvija se. Reakcije mještana i prijatelja su bile pozitivne”, govore.

Odlučili su se na proizvodnju bez pesticida pa je bilo jako puno ručnog rada. Za insekte su koristili prirodne preparate, tj. mješavinu mlijeka i sode bikarbone, i tako zaštitili biljku od nametnika. Tu su im godinu od velike pomoći bili desetogodišnji sin Matias, njihove obitelji i prijatelji. Pomogli su im u kopanju i vađenju kikirikija jer im je tad bilo potrebno što više ruku.

“U jednoj od tih radnih akcija smo obiteljski razradili i plan. Odlučili smo ići na finalni proizvod pa nam je trebalo neko ime brenda. Iskočilo je ime CROkiki, kao idealno za hrvatski domaći kikiriki”, prisjećaju se.

Nakon što je uspješno uzgojen na njivi, nakon toga povađen, prevezli su ga u dvorište. Našli su se pred golemom količinom kikirikija koji je trebalo, nakon što se prosuši dan-dva na stabljici, okidati. Probali su na jedan način – sporo, na drugi – opet sporo. Tad se Ivana sjetila jednog videa iz Indije ili Kine s okrenutim biciklom i nije dugo trebalo da i ona svoj okrene naopako.

Jedna je osoba vrtjela pedale, druga u žbice ubacivala stabljiku, a mahune su letjele svuda oko njih i padale na hrpu na najlon. Za dva dana je Ivanin tata napravio motoriziranu verziju takvog stroja pa je sve išlo brže.

U međuvremenu su kupili dehidrator kojim su prosušili očišćeni kikiriki kako bi ga mogli skladištiti. Kikiriki su odlučili ponuditi na tržištu kao finalni proizvod jer domaći, hrvatski još nisu nigdje vidjeli. Za probu su napravili neslani, slani i dvije verzije ljutog, blaži i jako ljuti.

Receptura je suprugova, a kikiriki je suho pržen, bez dodatka bilo kakvog ulja. Podijelili su malo za probu prijateljima i obitelji, za početak.

“Ali se to nekako naglo raširilo da smo mi ustvari za nekih mjesec i pol dana ostali bez svega što smo proizveli. Povratne recenzije su bile pozitivne, prepoznato je da je proizvod domaći i kvalitetan. Pokušali smo proizvesti i maslac od kikirikija, i u maloj količini nam je i uspjelo, ali za količinu koja se može ponuditi kupcima je ipak potreban mlin za maslac. To je nešto čemu se nadamo da ćemo nabaviti do sljedeće sezone”, kažu Ivana i Hrvoje.

U maslac su stavili samo malu količinu meda, domaćeg i kvalitetnog jer im je plan svu proizvodnju bazirati na domaćim proizvodima. Ljute začine su također kupili od domaćeg OPG-a koji je specijaliziran za njihovu proizvodnju.

Za sezonu koja slijedi su odlučili posijati još veću površinu kikirikija, a prijavili su se i na razne natječaje kako bi lakše došli do potrebne mehanizacije i time si olakšali proizvodnju. Na njihovoj Facebook stranici CROkiki možete pratiti proces proizvodnje kikirikija, a tamo će za početak i ponuditi svoje proizvode.

“Naše su ambicije velike, a osjećaj dobar, pa se iskreno nadamo da će se i sve drugo posložiti kako bi nam išlo po planu”, zaključuju.

foto: CROkiki (facebook)