Legenda o Svetom Nikoli

Legenda o Svetom Nikoli seže još u 3. stoljeće. Sveti Nikola je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji. Nakon smrti roditelja, Nikola ubrzo postaje svećenik, a zatim biskup. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Legenda o darovima koje donosi dolazi iz priče o čovjeku koji je živio u blizini kuće ovog darežljivog sveca. Nikolin susjed je imao je tri kćeri koje su bile za udaju, ali on nije imao novca za njihov miraz. Susjed odluči prodati svoje kćeri. Sveti Nikola, želeći im spasiti čast, odluči pomoći. S obzirom da je rođen u bogatoj kući, Nikola napuni vreću zlatnicima, noću se prišulja do njihove kuće te kroz prozor ubaci zlatnike. Otac je bio iznenađen, ali i sretan, jer je svota koju je dobio bila više nego dovoljna za udaju jedne kćeri. Ista situacija se ponovila i s drugom kćeri, no za udaje treće kćeri, odluči dočekati tajnog dobročinitelja u zasjedi.

Tu priča ne staje, a legenda dobiva dva kraja. Jedan kaže da je otac uspio uloviti Nikolu s trećom vrećom zlatnika, nakon čega je  te je razglasio po svijetu identitet Nikole i njegova dobra djela. Drugi kraj kaže da otac nikad nije ulovio Nikolu, jer ga je svetac primijetio pokraj prozora. Nikola se odlučio popeti na krov, te je s krova ubacio zlatnike kroz dimnjak, a oni su pali u čarape koje su se sušile pored peći. Od tada se razvio običaj pripremanja čizmica i čarapa za darove Svetog Nikole.

Legenda o Krampusu dolazi od vjerovanja alpskih naroda u demonsko stvorenje koje je ime dobilo po starogermanskoj riječi za kandžu – krampen. Krampus je „suprotnost“ Svetom Nikoli koji umjesto poklona, daje upozorenja i kazne zločestoj djeci.