Logika televizijskih serija

Kad čovjek ima viška slobodnog vremena onda ili može kuhati sataraš ili muliti u TV gledajući serije. E sad, serije, ja volem one akcijske. Ako govorimo o domaćima onda radnja ide nekako ovako. Dođe detektiv Stojko i pita Marišku oprostite tražimo vašeg Darka radi ubojstva i trebali bi ga privesti u stanicu dok na to Mariška odgovara sa ‘da, ali on nije kod kuće’. Na to se detektiv Stojko pristojno ispriča na smetnji i kaže ‘ma nema veze doći ću opet sutra ujutro oko 10 sati’ – i ode. Poslije se on zaljubi u Marišku pa drama sa njenom starom mamom, ne da ruku kćerkice od 48 godina i tak…ma živa akcija…

Kad malo bolje razmislim gledati domaće serije mi je u rangu kao slušanje hitova Zlatka Pejakovića (nadam se da nisam uvrijedio populaciju rođenu prije 1960. godine). Ali zato straaaaaane majke ti mile pa to je prava produkcija. Odmah u startu vidiš lijep uvod sa kadrovima iz zraka, prekrasne panorame…pa neka frka i hrpetina policajaca nakon toga, lijepi glumci i naravno sad se tu već polako zapetljavaju stvari jer su negativci pravi profesionalci zanata i onda dolazi hvala Bogu dragome kraća scena sexa (malo ranije nego inače al ne smeta) dok ovaj zove bivšu zenu koja je na visokom položaju u pentagonu (a gdje dalje jel).

Ono što mene posebno veseli su ta njihova računala i oprema koju imaju tako da imaš dojam da to jedno računalo košta više od cijelog voznog parka našeg Mup-a. To je sve na tač skrin pa se prebacuje na velike monitore koji daju kompletnu 3D sliku ako treba. Mislim pa naravno da imaju love kad nam diktiraju cijene goriva svaki drugi utorak. Ako zafali diži cijenu barela nafte i etooogac, novi monitor koji ispušta krasne zvukove dok tipkaš po njemu.
I nisam se ni okrenuo eno ih već se tuku i našli su čovjeka koji je za sve kriv i u policiji je već ocinkao pomagače i mir u 45 minuta sve riješeno a ne ko kod nas naprave od toga cijeli serijal u 102 epizode da bi se na kraju saznalo da je došlo do neke zabune.

Ostatak teksta pročitajte na Kukaonica.com.