Marko Dukić, fotograf koji bilježi sjajne modne priče

Početkom prosinca medijske platforme ukrasila je jedna posebna modna kampanja. Na čarobnom ušću rijeke Neretve, odjevena u novu H&M kolekciju Metaverse Design Story, pozirala je glumica Petra Kurtela, a modnu priču u živahnim bojama i dramatičnim krojevima svojim nam je foto objektivom ispričao fotograf Marko Dukić

Oduševljeni fotografijama koje je tada snimio, pročešljali smo njegov portfolio uzduž i poprijeko. Osim modne, Marka privlači i portretna fotografija, kao i kreiranje video sadržaja, a svoje fotografske radove dosad je objavljivao u magazinima kao što su The New York Times i Vogue Italia, surađujući pritom s brendovima kao što su već spomenuti H&M, te Bruno Bannani, Comma, HBO, HBO Adria i drugi.

Marko, za početak, kako si se našao u fotografskim vodama? Jesi li o tome maštao još kao klinac?

Fotografija je došla tek negdje u srednjoj školi. Kroz djetinjstvo sam stalno nešto škrabao, crtao, sklapao, uvijek me privlačila ta crta da radim nešto svoje, da konstantno stvaram pa se tu još dogodila i ljubav prema grafičkom dizajnu koja mi je davala beskrajne mogućnosti.

Jesi li započeo s modnom i portretnom fotografijom ili je ona ipak došla kasnije?

Isprobavao sam razne žanrove, imao sam srednjoškolsku fazu kada sam htio biti fotograf Nationala Geographica, pa letjeti s jednog kraja svijeta na drugi i dokumentirati prekrasne, mirne pejzaže i krajolike. Onda se tu dogodila neka fine art fotografija, artsy, nerealno, dreamy. Spoj grafičkog dizajna i mog basic znanja o fotografiji dao mi je mogućnost da prenesem snove na fotorealizam. Kroz poznanstva i ljude polako sam shvaćao da moja ambicija tu ne staje te da me želja za mirnom i staloženom karijerom napušta, a koji svijet pruža veći kaos nego moda?

Imaš li fotografske uzore?

Imao sam ih prije, ali smatram da je ključ zdravog uspjeha fokus na vlastiti rad i napredovanje te da dosta ljudi uspoređuje sebe sa svojim uzorima što ih u konačnici koči da dostignu svoj puni potencijali. Inspiracija je uvijek dobrodošla i postoji par kolega čiji rad cijenim ali ne, ne bih rekao da imam fotografske uzore.

Tvoje fotografije objavljeni su i u the new york timesu. Kako je došlo do te suradnje? O čemu je riječ?

Bio sam u Splitu kad je stigao mail od mog kolege Tomislava Marcijuša, spletom okolnosti je to trebao biti kolaborativni proces, ali su se stvari dodatno zakomplicirale te je cijeli posao ostao na meni. Radilo se o jednom kolektivnom intervju gdje su osobe iz YouTube industrije objašnjavale novi načini zarade na internetu, te im je hitno trebao fotograf kako bi se oni dokumentirali. Ekipa iz NYT-a je bila jako zadovoljna rezultatima te smo ostali u jako dobrim odnosima gdje je na konto toga stigla nova ponuda za drugi projekt koji se odvijao u Istri.

Osim fotografijom baviš se i filmom. Kako se ta dva medija razlikuju i koji te ipak mrvicu više privlači?

Htio bih samo naglasiti da to nije strogo film koliko više ‘’snimanje videa’’. Glazba mi je glavna inspiracija i jako bitan faktor u životu. U tolikoj mjeri da iz jedne pjesme može nastati cijela ideja i osobni projekt. Video mi daje mogućnost da spojim ono što želim vizualno izraziti i glazbu koja me ispunjava na jedan poseban način. Oboje me privlači na svoj način, kroz video mogu biti direktniji u onome što želim dočarati gledatelju dok fotka ipak zadržava svoju neku dozu misterije i svatko je interpretira na svoj način.

Na koji si dosadašnji projekt najviše ponosan?

Svakim projektom se trudim biti sve bolji i bolji. U trenutku mi uvijek najviše zadovoljstva donosi onaj posljednji, gdje znam da sam dao 110% i napravio to najbolje što znam. Trenutno je to kampanja za H&M koju smo snimali na predivnom ušću Neretve u kolaboraciji s Priredba Studiom i glumicom Petrom Kurtelom.

Kraj je godine i manifestiramo. U najluđim snovima, za koga bi ili koga volio fotografirati? Raspištolji se slobodno.

Definitivno neki od dream brendova su Yohji Yamamoto, YSL te Givenchy u novom ruhu Matthewa Williamsa, a ako već manifestiramo, modele poput Sofie Steinberg i Kaie Gerber bih rado, ako ne u privatnom projektu, stavio ispred leće u nekim divljim editorijalima ili advertising katalogu.

Tekst: Tina Lončar, Foto: Marko Dukić