Međunarodni turnir u Belotu “Ivanovac Open” – rijetko viđena demonstracija godina treninga i čistog znanja

Selo Ivanovac postalo je bogatije za još jedan društveni događaj. Prošlu subotu održan je prvi turnir u belotu „Ivanovac open“. Osim natjecatelja iz susjednih gradova i općina, sudjelovali su i natjecatelji iz Austrije.

Poštovale su se sve mjere Kriznog stožera, obvezana dezinfekcija i socijalna distanca. Okupljanje natjecatelja i upis ekipa počelo je u 10,00 sati, a sam turnir započeo je u 11,00h.

Budući da je belot igra koja, osim sreće, zahtjeva i visoku razinu znanja i koncentracije, a i zbog mjera stožera, broj gledatelja je bio ograničen. Bodovalo se po „Julijanskom sistemu“ koje je zahtijevalo skoro istu koncentraciju kao i brojanje aduta.

Kako je rasla temperatura i broj odigranih partija, raslo je i uzbuđenje među natjecateljima te se u predasima između partija dogodila i pokoja kavga među ekipama. Kao svi pravi prekaljeni sportaši, to se zaboravljalo čim bi se sjelo za stol i počelo miješanje. „Dalje, uzimam, adut, zvanje“  bile su najčešće riječi koje su se mogle čuti u tom pitomom slavonskom gazdinstvu.

Slučajni prolaznici nisu mogli ni naslutiti koja se drama odvija ispod nadstrešnice, gdje je bio stol broj 1 i iza pušnice, gdje je bio stol broj dva. Kolika prijateljstva i kumstva su bila na kocki ili, prigodnije, na karti. Kako je to bio vrući ljetni dana, komarca standardno u rojevima, možemo slobodno reći da su se na turniru prolijevali krv, znoj i pokoja prava muška suza.

Nakon višesatnih i nebrojenih odigranih partija, konačno je došlo finale.

Najveći broj bodova osvojile su domaća ekipa Lendić-Šimić i međunarodna ekipa hrvatsko-austrijska kombinacija Šoltić-Štefančić. Okršaj ovih dviju ekipa, nazvan „Clash of the Titans“, opravdao je svoj naziv. Rijetko se odigrava i viđa tako zanimljiva i neizvjesna partija.  Tu sreća nije igrala nikakvu ulogu. To je bilo prekrasna demonstracija godina treninga i čistog znanja.

Ništa nije moglo omesti igrače, ni komarci, ni slučajno zapaljena buktinja, ni kuhani čobanac, ni kibiceri u transu. Dok se iznad glava vijorio hrvatski stijeg, Ivanovac je postao Wimbledon 2001.

Pobjedu je odnijela domaća ekipa Lendić-Šimić i time još jednom pokazali da su Hrvati neprikosnoveni vladari svijeta.

Nagrada je bila prijenosni pehar, ali važnije od toga je osvojeno poštovanje i čast. Ovoj je bio prvi, ali prema viđenom, ne i posljednji Open turnir u Ivanovcu. Nema sumnje da će se Ivanovac upisati velikim slovima na sportsku kartu svijeta.