`Nađemo se kod Slona`

‘Na sjevero-zapadnom uglu Glavnoga trga (današnji Trg Ante Strarčevića) izgrađena je u 18.stoljeću, u baroknom slogu, uglovnica smještena većim dijelom u nekadašnjoj Dugoj (danas Strossmayerovoj) ulici, a manjim u Ribarskoj ulici. Iznad ulaza u trgovinu Belje, čiji je prostor prije koju godinu zauzela pekarnica Kruna, postavljena je, na uzidanoj željeznoj konzoli, lijepa plastika slona. Autor ove statue je nepoznat, kao i razlog njezinog postavljanja u sam centar grada Osijeka. Mišljenja muzeologa i povjesničara, na ovu temu, razlikuju se.

Uglovnica je bila poznata pod imenom Kod slona jer se na uglu te zgrade u 19. stoljeću nalazila istoimena vrlo poznata trgovina špeceraja Ivana Leipziga i spomenuta statua slona. U trgovini Kod slona mogla se osim svakovrsne domaće i kolonijonalne robe kupiti ugarska lutrija. Tu se igralo na ambo (po 5 krajcara), tj. na dva broja, pa se mogao dobiti zgoditak do 5 forinti. Igrao se i seko i terno na tri broja za 10 krajcara, a najveći je dobitak iznosio 500 forinti. Za taj iznos se mogla kupiti kućica u Podravini ili u Šokačkom sokaku (današnja Ilirska ulica). Kod slona je posebice bilo živo u dane kad se izvlačila lutrija.

Iako nije utvrđeno, postoji mogućnost da je Ivan Leipzig ideju o špeceraju preuzeo od  Györgya Puchera koji je 1870-ih godina u Pečuhu u stambenom bloku između jugozapadnog ugla trga Széchenyi i trga Jókai otvorio prodavaonicu začina, željezarije i kolonijalne robe pod nazivom Kod crnog slona (Fekete Elefánthoz). Na sjeverozapadnom uglu današnje zgrade na trgu Jókai, nalazi se amblem nekadašnje vrlo uspješne trgovačke radnje, limeni slon postavljen na konzolu, po kojem je nazvan čitav blok zgrada. 

Osječki je slon nekada bio simbolom trgovačko-bankarskoga središta grada, zapisuje u Svašticama iz starog Osijeka Zlata Živaković Kerže. U današnje vrijeme ova tvrdnja je samo polovično točna. Naime, centar grada još uvijek je središte bankarskih institucija, u kojemu građani imaju mogućnost pristupa brojnim bankama. Kao središte trgovine, osječki trg gubi svoj značaj otvaranjem trgovačkih centara i sve češćom relokacijom gradskih sajmova iz centra grada u Tvrđu. 

U interpretaciji ravnatelja Muzeja Slavonije Osijek –  Grgura Marka Ivankovića, slon zbog vlastite masivnosti te debljine i količine kože na tijelu, simbolizira tvornicu prerade kože koja je sredinom 19. stoljeća bila značajna centru Osijeka. Pretpostavka da je slon, između ostalog, simbol kovačkog ceha Osijeka nedovoljno je potkrijepljena. 

No ipak postoji priča, najpoznatija urbana legenda o osječkom slonu, koja se usmenom predajom prenosi od svojeg svojevrsnog začetka – nedugo poslije II. svjetskog rata kada je u Osijek stigao cirkus. Kao što je običaj, po gradu je išla povorka cirkusanata na čijem je čelu bio slon. Slon je bio vrlo star i kad je povorka došla pred kraj Strossmayerove ulice, krećući se u smjeru trga, slon se jednostavno srušio i uginuo. Tada je nastao problem uklanjanja lešine sa ceste jer je bila velika i teška. Na uglu (gdje je i postavljena statua) nalazila se poznata mesnica koju su vodila dva brata. Oni su uzeli svoj mesarski alat, nasred ceste „smanjili“ slona i tako su se ostaci mogli ukloniti sa ulice. Nakon toga svi su govorili da idu u mesnicu Kod slona, pa su braća mesari naručili statuu slona koju su postavili, kao svoj zaštitni znak, na ugao iznad mesnice.

Ova priča ima i drugi, znatno svjetliji završetak, a glavna protagonistica mu je slonica Neli. Nakon povorke slonica je bila iscrpljena i pala je u blizini mesnice. Ova slonica je dvije godine bila trudna, a njezini vlasnici se nisu nadali iznenadnom porodu. Mesari su pomogli pri porođaju, a kako nisu mogli dobit mladunče koje je slonica morala dojit, cirkus Rebernik im je u znak zahvalnosti poklonio statuu slonića. Mladunče je nazvano Essek. 

Ugao kod slona je generacijama bio mjesto sastanka osječke mladeži koja se šetala i pokazivala po osječkom korzu. „Nađemo se kod slona“ bila je često korištena fraza Osječana, no kako je Tvrđa postupno postajala centrom noćnog i kulturnog života, a slon je 2000. godine skinut sa konzole zbog restauracije financirane od strane Roberta Polešaka, ova fraza izgubila je svoje značenje i više nije bila primjenjiva. Kada se restaurirani slon iz studija Marijana Sušca vratio na svoju poziciju, njegov je društveni kontekst bio zaboravljen. 

Danas, slon još uvijek čuva svoj ugao, ali ljudi rijetko dižu pogled.’

Dorotea Zovko