25.11.2024
Nitko neće u zidare i tesare unatoč stipendijama i slobodnim radnim mjestima
Objavljeno 18.07.2016
I ove je godine zabilježeno slabo zanimanje učenika za trogodišnja obrtnička zanimanja. Posebice se to odnosi na građevinski sektor. Naime, ni ovaj put, u ljetnom upisnom roku, nitko neće u zidare i tesare.
Time nismo rekli ništa novo, jer takvi su trendovi u Osijeku, ali i cijeloj Hrvatskoj, evidentni već duže vrijeme. Potvrđuju nam to i u Graditeljsko-geodetskoj školi u Osijeku, na kraju ljetnog upisnog roka u prvi razred srednje škole.
Darko Pšihistal, ravnatelj Graditeljsko-geodetske škole, kaže da su svi razredi koji obrazuju učenike za četverogodišnja zanimanja puni, dok u obrtničkim zanimanjima ima slobodnih mjesta za jesenski rok.
– Programi za građevinske, geodetske i arhitektonske tehničare su puni. Posebno je velik interes bio za arhitektonske tehničare, jer su učenici čuli da se u Osijeku otvara studij arhitekture, pa im je to logičan izbor za srednjoškolsko obrazovanje. Slobodnih mjesta još ima za zidare, montere suhe gradnje i keramičare oblagače. Ni jednu prijavu nismo primili za zanimanje tesar, a za soboslikara se prijavilo samo troje učenika. Tih programa neće biti ni na jesenskom roku, jer potrebno je bar šest učenika da bi se formirao razred – kaže knjižničar Hrvoje Mesić, zamjenik upisnog koordinatora u Graditeljsko-geodetskoj školi.
Naš sugovornik kaže da je teško dati odgovor na pitanje zašto učenici ne žele ići u obrtnička zanimanja, jer radi se o deficitarnim zanimanjima za koja učenici imaju mogućnost dobivanja stipendije od Osječko-baranjske županije, ali i državne stipendije.
– Ono što je sigurno, to je da ćemo imati jesenski rok za obrtnička zanimanja. Također, iduće školske godine imat ćemo pet razrednih odjela, četiri tehničarska i jedan obrtnički razred s tri zanimanja – zaključuje prof. Mesić.
Roditelji kažu kako je riječ o teškim poslovima, koji se rade na otvorenom, često za vrijeme velikih vrućina, a i slabo je plaćen. “Iako moje dijete nije odlikaš, radije bih da radi neki lakši posao, nego u građevinskoj operativi. Uvjeti rada tamo su jako teški”, kaže majka Romana. Slično razmišljaju i drugi roditelji i učenici, a rezultat su prazni obrtnički razredi za deficitarna zanimanja.
Kako onda pomiriti potrebe tržišta rada i želje učenika?
Ni gospodarstvo ne može na zadovoljavajući način pronaći rješenje tog problema. Mnoge građevinske tvrtke, a među njima je i osječka Gradnja, cijeli su niz godina pokušavale stipendijama zainteresirati učenike za upis u ova zanimanja. No i oni su odustali jer, kažu, jednostavno ni tako nisu naišli na dobar potencijal za budući majstore. Čak i oni koji su se odškolovali uz njihovu pomoć i dobili posao, nakon isteka uvjeta iz ugovora napuštaju rad u građevini.
I Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskog sustava u tehničkoj vladi RH, nedavno je izjavila kako i država daje velike stipendije za deficitarna zanimanja. No, što sve to vrijedi ako se učenici ne žele upisati u te programe.
