Novogodišnja noć s pirotehničarima vatrometa

Prvo pitanje je i najvažnije pitanje – kako i zašto si se počeo baviti vatrometom? – Sasvim slučajno. – kaže Goran. – Naime prije deset godina radio sam neke poslove s tvornicom žigica Drava, i s obzirom da mi te poslove nisu mogli platiti, u zamjenu su mi dali raznu pirotehniku. Među tom pirotehnikom nalazilo se i opreme za vatromet. S vremenom sam odlučio isprobati kako sve to funkcionira, a s obzirom da se inače bavim inovacijama, cijeli taj proces izrade vatrometa me zainteresirao i htio sam se time aktivnije baviti.  

Goran nije stao samo na tome, s obzirom da u Hrvatskoj ne postoji škola specijalizirana za obuku pirotehničara, već 2002. godine uputio se na skupo školovanje u Njemačku, u jednu od najboljih škola za pirotehničare na svijetu. – Jedina škola gdje se mogla dobiti licenca pirotehničara je ‘Dresdner Sprengschule‘ u Dresdenu, ondje sam učio o povijsti pirotehnike, fizici, kemiji, te dakako radio na praktičnim dijelovima primjene vatrometa. Trošak školovanja iznosio je oko 3000 eura, nakon čega sam dobio certifikat koji mi omogućuje da mogu samostalno dizajnirati i izvoditi vatromete i scensku pirotehniku. 

Goran je još jednu novu godinu proveo radno. Naime novogodišnji vatromet u Osijeku i Belom Manastiru pripremao je upravo on. – Ja dakako ne radim sve to sam, radim s jednom tvrtkom, koja nabavlja opremu, jer pojedinac ne može sam kupiti takvu pirotehniku. Za doček 2012. godine pucati ću vatromet u Belom Manastiru sa zgrade Konzuma, a kolega će pucati onaj Osječki, sa zgrade Name. 

Od 2002. godine Goran je ispucao nebrojeno mnogo vatrometa, naime vatromet nije rezerviran samo za Novu godnu. – Prvi vatromet bio je odmah po dobivanju licence, u Đakovu, radio sam vatromet za svatove u kojima je bilo više od 600 ljudi. Od tada sam odradio uistinu mnoge manje i veće vatromete. Redovito sam primjerice pucao u Novalji na Pagu, i u većini slavonskih gradova. Jedan od zahtjevnijih vatrometa bio je onaj prilikom otvaranja novoobnovljenog trga dr. Ante Starčevića u Osijeku, jer se pucao uz pomoću električnih sklopki. 

Tajne zanata vatrometa

– Kao i svaki zanat i vatromet ima svoje ‘tajne zanata’. – ističe Goran. – Primjerice u Požegi sam radio vatromet koji se pucao iz publike, što je dakako bila posebna atrakcija, ali mnogi se to ne bi usudili, jer vatromet koliko god lijepo izgledao i vrlo je opasan. Uvjek postoji mogućnost da neko od eksplozivnih punjenja ne eksplodira i ostane u cijevi, ili da neeksplodirano ili zapaljeno padne natrag na pirotehničara, u takvim slučajevima jedno punjenje može teško ozlijediti pirotehničara. Stoga izvođenje vatrometa podliježe mnogim pravilima, posebice vatrometi četvrte kategorije (najjači) koji se pucaju za novogodišnje noći.  

Dinamika i izgled vatrometa ovisi isključivo o pirotehničaru, naime najprije se radi projekt kako će vatromet izgledati a potom se priprema oprema. Vatromet se ispucava iz tzv. boxeva (koje možete vidjeti na fotografijama) odnosno baterija koje u sebi sadrže eksplozivna punjenja. 

Dinamika, boja, gustoća i sve ostalo što vidimo u vatrometu ovisi o tome kako će pirotehničar pripremiti i rasporediti boxeve, iz tog razloga niti jedan vatromet nije isti, a dakako i iz razloga što gornja granica cijene ne postoji. 

U novogodišnjoj noći u Osijeku ispcano dvadeset boxeava (različitih kalibara) a svaki sadrži trideset cijevi, odnosno punjenja. Punjenja koja su iskorištena za novogodišnji vatromet sadržavala su oko dvadesetak kilograma eksploziva.

Prema toj računici ispucano je oko 600 bombi (dakako ne u istom trenutku) i te bombe stvorile su sliku kakvu smo mogli vidjeti u novogodišnjoj noći. 

Napisao priručnik o pirotehnici

Zanimljivo je kako je Goran prvi i jedini u Hrvatskoj napisao priručnik Zabavna pirotehnika za početnike kojega je između ostaloga objavio i na svom blogu. Pisanju priručnika ponukala ga je činjenica kako u Hrvatskoj ne postoji literatura prema kojoj bi netko mogao saznati više informacija o vatrometu i pirotehnici općenito. 

Koliko je takva literatura rijetka svjedoči i činjenica da je slušao predavanja iz vlastitog priručnika. – Pohađao sam prije nekoliko godna jedan seminar iz zaštite na radu, kad sam vidio da predavačica na seminaru prikazuje slajdove iz mog priručnika, i to slajdove na kojima piše ‘copyright’. – kaže kroz smijeh Goran. – Na kraju predavanja sam ju pitao gdje je pronašla te materijale, te da usporedi fotografiju autora na priručniku i mene, a kada je shvatila o čemu se radi bilo joj je jako neugodno.