Obilježavanje blagdana Svih svetih

Datum 1. studenog odabran je slučajno. Naime, taj datum je odabran iz razloga kao spomen na datum posvete jedne kapele u bazilici Svetog Petra, a od 9. stoljeća oblježen je kao „zapovijedni blagdan“, čime se i uvriježio u narodu.

Zapravo stotinama godina unatrag poganski običaju se preklapaju s katoličkim. Tako se u noći s 30. travnja na 1. svibnja obilježava prastari keltski običaj „Walpurgisnacht“, koji simbolizira novu godinu, i koji se još uvijek u pojedinim segmentima obilježava u Germanskim i Nordijskim kulturama. 

‘Sollemnitas Omnium Sanctorum’ ili u narodu blagdan poznat kao Svi sveti nastao je kao spomen-dan svetaca i mučenika. S obzirom da je tijekom vremena broj svetaca rastao, bilo je nemoguće slavti sve svakoga dana, stoga je odabran jedan dan u godini, kao blagdan Svih svetih. Uz blagdan svih svetih, 2. studenog, obilježava se i Dušni dan. Prvi su ga počeli obilježavati Benediktinci u 10. stoljeću, a Vatikan ga je službeno priznao tek u 14. stoljeću. 

No, Svi sveti u današnje vrijeme počinju imati sasvim drugačiju dimenziju. Iako se ovaj dan usko povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, globalistički i komercijalni danak sredine dvadesetog stoljeća sveo je ovaj blagdan na kupovanje ogromnih vijenaca, plaćanja misa zadušnica, milijune svijeća na grobovima, žurbe od jednog groblja do drugog, gužve…

Različiti teolozi upozoravaju na pretjerivanje u grobnim ukrasima i licemjerjem koje prati naizgled pobožnu gestu, zaboravljajući na pravu važnost tog blagdana. Dakako i medijska industrija učinila je svoje, komercijlalizacija tog dana prisljava mnoge da štede za svijeće i cvijeće upravo za taj dan.

Iako je blagdan Svih svetih potekao iz katoličke crkve, obilježava se i u pravoslavnoj crkvi prve nedjelje po Duhovima, a na različite načine obilježavanje ovog dana prihvatili su i mnogi nekršćani.