ODRŽIVI RAZVOJ – KOLUMNA PROF. DR. SC. SLAVENA DOBROVIĆA

Poslije javnog poziva da nas primi gradonačelnik Grada Zagreba na temu sanacije klizišta Podsused i gradskog plana za gospodarenje otpadom (vidi ovdje), jučer 15. svibnja, primila nas je zamjenica gradonačelnika, gospođa Olivera Jurković Majić.

Uz predstavnike udruge EKO 2000 iz Podsuseda na čelu s gosp. Milom Račićem, i prof. Želimirom Ortolanom, na sastanku su bili brojni suradnici iz gradskih ureda, predstavnici projektanta – tvrtke IGH te više profesora sa Zagrebačkog i Osječkog sveučilišta.

Alternativni prijedlog sanacije klizišta Podsused

Prvi dio susreta odnosio se na alternativni prijedlog sanacije klizišta Podsused kojeg je prezentirao prof. Ortolan. U raspravi koja je uslijedila bilo je i obrazloženja sadašnjeg prijedloga sanacije kao i tumačenja zašto ovakav prijedlog nije dobar te je potrebno prići reviziji rješenja sanacije.

U raspravu se uključio i sam gradonačelnik koji je navratio na sastanak i naložio zajednički rad i uključenje svih koji mogu pomoći da se ovaj problem riješi. Osvrnuo se gradonačelnik i na Plan gospodarenja kojeg se mora potvrditi ne bi li Grad riješio i treći veliki ekološki problem nakon sanacije Jakuševca i izgradnje pročistača otpadnih voda, kako je rekao.

Plan gospodarenja otpadom

Plan gospodarenja otpadom bila je druga tema tog dugotrajnog sastanka koji je potrajao više od četiri sata. Gospođa Mirka Jozić, odgovorna za komunalnu djelatnost, uporno je tvrdila da je sve po najvišim ekološkim standarima i lokacije za infrastrukturu će se pronaći čim se donese plan.

No, takav dojam teško je steći. Imamo apsolutno nefunkcionalan sustav odvojenog prikupljanja, koji itekako kaska za voljom građana čija spremnost za odvojenim prikupljanjem nestaje kako se situacija oko zelenih otoka i dalje ne popravlja.

Zašto nagomilani papir i karton stoje danima na ulici, kako to da nitko ne izvještava koliko je manje biootpada u smeću nakon tisuće podijeljenih kompostera po gradu? Prema glomaznom otpadu i dalje isti pristup.

Sve su to znaci koji uzrokuju nepovjerenje građana prema sustavu i aktualnom planu gospodarenja otpadom. Stoga je za sada zaključak, sustav odvojenog prikupljanja i recikliranja nema posebni prioritet, svi objekti će se zgotoviti zajedno, jednog dana, pa kako nam bude.

Gorko iskustvo s poskupljenjem cijene vode

A kako bi nam moglo biti možemo procijeniti iz iskustva kojeg svi u Zagrebu imamo s cijenom vode. Na račun izgradnje komunalne infrastrukture za pročišćavanje vode, cijena vode porasla je eksponencijalno.

Za podsjetnik prilažem sličicu koja prikazuje porast cijene vode po kubnom metru za kućanstva. Porast cijene od 3,6 puta u ovom razoblju sigurno nitko nije najavio uoči izgradnje. Naravno da to nije moralo biti tako, ne ulazim sada u razloge, ali tako je ispalo i to sada svi plaćamo.

Otpad može izazvati i veće poskupljenje komunalne usluge ili…

Otpad u odnosu na vodu može izazvati i veće poskupljenje komunalne usluge. No, zanimljivo je da otpad čak pruža mogućnost smanjenja troška jer se 60 tisuća tona papira i kartona godišnje može prodati za dobrih 30 milijuna kuna.

Ali može se i obraditi na budućem postrojenju za obradu mješanog ostatka ili smeća po cijeni od barem 40 milijuna kuna godišnje. Razlika je 70 miljuna kuna i ovisi samo o tome, je li sustav odvojenog prikupljanja razvijen i funkcionalan ili ne.

U prvom slučaju jest i taj vrijedan materijal ide na sortirnicu, u bale i na tržište, a u drugom kroz obradu mješanog ostatka u gorivo iz otpada. Kod plastike, razlika je još i veća.

Sada taj važan sustav odvojenog prikupljanja nije ni razvijen ni funkcionalan, a na žalost nema znakova da će skoro biti drugačije.

No, nada umire zadnja i rado ćemo uočiti jasne znakove promjene u pristupu i konceptu gospodarenju otpadom.

Ti znaci bi uključili nastojanja da se u Zagrebu hitno pronađe prostor za smještaj opreme za sortiranje, na barem jednoj ili dvije dodatne lokacije, uz već planiranu u Resniku.

Centri za ponovnu uporabu

Rado bismo čuli o planovima za uspostavu nekoliko centara za ponovnu uporabu gdje bi se sav glomazni i potencijalno upotrebljivi otpad primao bez da prethodno pokisne. Nakon pregleda ide se u popravak i pripremu za ponovnu uporabu ili u pripremu za recikliranje, što je na primjer kod namještaja od iverice kojeg danas često odbacujemo obično mljevenje.

Dakle, ima načina demonstrirati privrženost ekološkim načelima i namjeru da se uspostavi održivi, ekološki utemeljen sustav gospodarenja otpadom za Zagreb, buduću zelenu metropolu Europe.

Bez sumnje tada će se vratiti i povjerenje građana u dobronamjernost gradske administracije.