Pandemijski kasino: Treba li neke stanovnike žrtvovati za postizanje “imuniteta krda”?

Imunitet krda – pojam koji se ovih dana neprekidno (i poprilično pogrešno) spominje u beskonačnim raspravama o ispravnosti ili pogrešnosti „švedskog modela“ ima gotovo mitski status u krugovima onih kojih se protive dosadašnjoj strategiji hrvatskog kriznog stožera.

Na papiru stvar se čini gotovo bezobrazno jednostavnom: ciljano pustite da se koronavirusom zarazi 65% populacije i svi koji bolest prebole bez da umru su imuni na zarazu. Problem riješen! Otvaraj sve trgovine i restorane, sjedaj u auto i pravac na Jadran uživati u diskontnim cijenama hotela s pet zvjezdica koje si odjednom može priuštiti baš svaki hrvatski građanin.

Nažalost, problem ipak nije riješen. Ali krenimo redom…

Imunitet krda se postiže cijepljenjem

Prva stvar koju valja razjasniti jest jedna bizarnost. Imunitet krda najčešće zagovaraju isti oni koji se žestoko protive cijepljenju protiv bilo kakve bolesti, a pogotovo protiv novog koronavirusa.

Međutim, sam pojam „imunitet krda“ se isključivo koristi kao nešto što se postiže cijepljenjem. Nikome razumnom do sada nije palo na pamet postizati imunitet krda tako što će pustiti opasni patogen da se slobodno širi populacijom, jer to za sobom vuče ogroman broj teže oboljelih i mrtvih osoba. Čim imate veliki broj oboljelih dolazite do istog problema koji upravo pokušava spriječiti čitav svijet, pa čak i Švedska: kolaps zdravstvenog sustava.

No, što ako imate nekakvu mogućnost da pomalo kontrolirano puštate da se zaraza širi i da postupno sve veći broj ljudi dolazi u kontakt sa virusom i stvara imunitet, a oni nesretnici koji moraju u bolnicu ipak imaju osiguranu njegu? Teoretski i ovo zvuči jako dobro i razumno, ali i dalje ne rješava ogroman broj umrlih.

Ilustrirat ćemo to na primjeru Hrvatske

65% naše populacije iznosi 2,6 milijuna osoba – toliko bi se Hrvata trebalo zaraziti da teoretski razvijemo imunitet krda. Ako od tog broja oduzmemo 2.46% mrtvih, koliko iznosi smrtnost Covid-19 prema našem trenutnom omjeru potvrđeno zaraženih i umrlih, dolazimo do otprilike 64.000 smrtnih slučajeva.

Dakle, da bi Hrvatska ostvarila imunitet krda trebali bi sahraniti cijelu Veliku Goricu ili cijeli Slavonski Brod ili cijelu Pulu s prigradskim naseljima. I to je sve pod uvjetom da imamo nekakav mehanizam kojim bi zarazu mogli širiti strogo kontrolirano kako bi ostvarili statističke brojke kakve imamo trenutno uz sve mjere opreza.

Što bi bilo kad bi odjednom umrlo 10-ak djece i 30-ak srednjoškolaca?

Ovakav teoretski pristup uzrokovao bi brojna moralana pitanja. Logično je za pretpostaviti da bi se prvi na meti za slobodno širenje zaraze našla djeca, jer su ona statistički najmanje ugrožena. Zatim bi slijedili srednjoškolci, pa studenti i tako dalje. No niti jedna od ovih skupina, ma kako mlada i zdrava bila ne bi bila pošteđena smrti.

Što bi rekli roditelji kad bi odjednom u Zagrebu umrlo 10-ak djece za koje se naprosto nije znalo da imaju genetske predispozicije za razvijanje citokinske oluje? Kakve bi reakcije javnosti bile kad bi 30-ak srednjoškolaca i 70-ak studenata trebalo ispratiti na groblje?

I ne treba zaboraviti, sve se ovo ipak mora odvijati što je brže moguće, jer metoda nema smisla ako će nam trebati godine da ostvarimo taj prirodni imunitet krda.

Kada je žrtvovanje prihvatljivo, gdje povlačimo crtu?

Prekaljeni skeptici sada već sigurno upiru prstom i viču da su ove brojke prenapuhane, jer je broj stvarno zaraženih puno veći, pa bi samim time i smrtnost bila znatno niža. No što ako to nije baš tako? Nedavni rezultati serološkog testiranja u Austriji pokazali su da bi broj stvarno zaraženih mogao biti samo dva puta veći. U tom slučaju bi žrtvovali „samo“ jednu Koprivnicu ili Đakovo. Prihvatljivo?

Stvarne brojke nitko ne zna, pa je ovo što smo naveli potpuna ilustracija temeljena na onome što znamo trenutno i gotovo je sigurno da će se ovi podaci drastično mijenjati. Međutim pitanje i dalje ostaje: je li imunitet krda nauštrb velikog broja mrtvih moralno prihvatljiv i gdje povlačimo crtu? Na 50.000, 10.000, 5.000 ili 1.000 mrtvih?

U trenutku pisanja ovog teksta Švedska je na pragu prelaska 2.000 preminulih i oni od svog plana još uvijek ne odustaju. Istovremeno Hrvatska ima 48 smrtnih slučajeva. Koliko god se o njihovom pristupu diskutiralo, ostaje gola činjenica da je put do švedskog imuniteta krda podjednako posut i mrtvima i upitnicima.

Imunitet krda podrazumijeva da znamo da je imunost uopće ostvariva i koliko traje – Trenutno ne znamo ni jedno ni drugo

Osim moralnih dvojbi, postoje i drugi problemi. Najveći jest što imunitet krda podrazumijeva dvije stvari. Prva je da pouzdano znamo da su oni koji su preboljeli Covid-19 razvili imunost, a druga koliko ta imunost vremenski traje. Na žalost, ne zna se niti jedan od ova dva parametra.

Znanstvena istraživanja vezana za antitijela su toliko raznovrsna i problematična da je naprosto nemoguće donijeti konačni zaključak. U nekim istraživanjima čini se da su neki zaraženi doista razvili dovoljne količine antitijela da se može smatrati da su imuni na Covid-19, ali su isto tako pronađeni slučajevi osoba koji su bili zaraženi malom količinom virusnih čestica i u svojoj krvi uopće nemaju antitijela vezana za novi korornavirus.

Zagonetke poput ovih znanstvenici objašnjavaju teorijom da su te osobe pobijedile virus drugim obrambenim mehanizmima prije nego što su se antitijela uopće stigla razviti, poput primjerice visokom temperaturom.

Dodatni problem predstavljaju slični virusi iz koronavirus skupine, poput prehlade, na koje osoba koja ih je preboljela ima imunitet svega nekoliko mjeseci.

Ne znamo kako virus mutira

Ako ste se pitali zašto se možete prehladiti svake godine, odgovor nas vodi u zadnju točku: mutacije.

Imunitet krda nema smisla dok ne znamo koliko i kako virus mutira tijekom dužeg vremenskog perioda. Virus gripe ne mutira puno, ali ipak mutira toliko da se svake sezone vrati dovoljno izmijenjen da na njega nije moguće stvoriti trajni imunitet. Upravo zato se mnogi cijepe protiv gripe svake godine. Neki od njih uspiju se razboliti čak iako su se cijepili, jer je virus u međuvremenu mutirao od soja prema kojem je cjepivo dizajnirano, no najčešće imaju blaži oblik bolesti jer se smatra da antitijela razvijena za jedan soj virusa ipak mogu pomoći u borbi protiv sličnog soja virusa.

Ono što znanstvenicima daje nadu su rane indikacije da novi koronavirus mutira manje nego gripa, ali ipak mutira. Koliko i na koji način će te mutacije utjecati na stečenu imunost nitko ne zna, jer je virus prisutan svega nekoliko mjeseci.

Nemamo garancije za cjepivo

Sve ovo može vam zvučati kao promidžbeni letak za cijepljenje, ali na žalost sumnjičavih, ovo su čiste znanstvene činjenice. Zato na samom kraju valja biti fer i napomenuti da još uvijek ne postoji ni cjepivo protiv novog koronavirusa i unatoč stotinama istraživanja koja se diljem svijeta provode, nema ni garancije da će se cjepivo uskoro pojaviti.

Sve ove nepoznanice sigurno vam već dobrano idu na živce. No, to je naprosto realnost situacije u kojoj se nalazimo. Ako iz ovog teksta trebate upamtiti samo jedan jedini podatak, to je da za Covid-19 nema ni lakih, ni jednostavnih, ni garantiranih, ni trajnih rješenja – barem ne zasad.

Jedino što pouzdano znamo da funkcionira jest fizičko distanciranje, uz sve goleme gospodarske, društvene i psihološke probleme koje ono vuče za sobom.

I upravo tu leži dilema – držati se teške metode koja barem daje rezultate ili odabrati prividno lakšu za koju ne znamo hoće li uopće funkcionirati. Švedska je jedina zapadna zemlja koja je sve svoje žetone stavila na ovo potonje.

tekst i foto: Dražen Stojčić (facebook)