Recenzija filma: Čudesni Spiderman – dovoljno čudesan?

Na žalost redatelja znakovitog prezimena Mark Webba, film se pojavio u nezahvalnom trenutku između dva najiščekivanija stripovska filma svih vremena – Avengersa i Viteza tame. Znamo da znate na koga mislimo.

Vratimo se na priču o rebootu.

U Čudesnom Spidermanu nije radioaktivni pauk, nego genetski modificiran pauk. Mreža ne izlazi iz žila našeg superjunaka već on stvara spravu pomoću koje se njiše. Nije zaljubljen u Mary Jane već u Gwen Stacy. Puno detalja se razlikuje, ali kostur priče je isti – mladi Peter Parker otkriva svoje moći i uči se nositi s velikom odgovornosti. Svi volimo svjedočiti otkrivanju novih sposobnosti, a ovdje je to prikazano na zabavan način – kao i uvijek u superjunačkim filmovima. Film čak daje i logično opravdanje zašto superjunaci nose tajice. U određenim trenucima filma pretjerivanje je očito – kao u sceni gdje dotad mirni i povučeni Peter Parker odgurne školskog nasilnika i zakuca u maniri najvećih NBA zvijezda i pritom razbije košarkašku ‘tablu’.

Te mane su oprostive jer su u korak s novom, drskom osobnošću glavnog junaka. Andrew Garfield (Boy A, Social Network) odlično utjelovljuje Petera Parkera i ne forsira iskazati nevinost zbog koje nismo mogli povjerovati Tobey Maguireu kad je napokon postao zao. Čak i u ljubavnom odnosu s Gwen Stacy (oku mila Emma Stone) nije toliko ‘slatkast’ kao što bi Maguire bio. Prirodniji je u svemu. E taj sam pojam tražio. Sve pohvale i ‘vatrenom dečku’ Dennisu Learyu za utjelovljenje oca Gwen Stacy, a ujedno i šefa policije. U ovom filmu se naglašava celebrity ličnost Spidermana kako bi se postigla dosljednost vezana sa stripom gdje novine žele znati tko je Spiderman, a policija ga želi zaustaviti.

Film pokušava biti vizualno mračniji od svojih prethodnika (vjerojatno pod utjecajem Batmanova uspjeha), ali Spidermanova priroda je u potpunosti drukčija od te ideje – bez obzira što mu se dogodi, on je razigrani dječak sa supermoćima i šaljivim dosjetkama.
Neizbježne su usporedbe sa trilogijom u kojoj je Spidey zlatni dečko Tobey Maguire, ali nužne su jer sjećanje na tu trilogiju još uvijek nije izblijedjelo u kolektivnoj svijesti. Za razliku od Maguirea, ‘Čudesni’ Spiderman se kreće prirodnije i fizički stvarnije – ako to možemo reći za nekoga tko se kreće kroz pet četvrti New Yorka na paukovoj niti.

CGI (computer generated imagery – računalni dizajn elemenata u filmu) glavnog negativca Lizarda nije najuspješniji jer prečesto izgleda ukočeno i umjetno poput prijašnjih divljih nemani iz Marvelovih filmova, a i glumac koji utjelovljuje ludog znanstvenika, Rhys Ifans svojim glumačkim reakcijama djeluje tromo na ekranu. Razumljiva je njegova želja da zbog izgubljene ruke istražuje regenerativna svojstva životinja, ali koje mu je opravdanje za glupi izraz lica u 80% scena u kojima se pojavljuje?

Ritam odvijanja događaja na ekranu bi mogao biti bolji, određeni elementi su mogli biti izbačeni, a patetika je također mogla biti reducirana. Zreliji je i logičniji od svojih paučastih prethodnika, zabavniji od nekih junaka iz Avengers serije (Captain America i Thor, gdje ste??) svejedno je dovoljno blesav da vas zabavi, ali ostavlja mjesta poboljšanjima u narednim nastavcima kojih će sigurno biti. Čak nam nije trebao ni ‘otvoren kraj’ da to shvatimo.

Ne trebate biti poznavatelji Marvelova svemira kako biste uživali u ovom filmu, ali neke mane u scenariju i nedostatak prave tučnjave vas mogu spriječiti da potpuno uživate. Ako uspijete zanemariti ‘daj nemoj me…’ trenutke, očekuje vas ugodna vožnja.

Nažalost, prije samog filma sam vidio trailer za Batmana i od početka je jasno da se ta dva filma, a ni superjunaka ne mogu nikako usporediti. Joj Batmane, gdje si?

{youtube}FpKPiHYJc54{/youtube}

Odigrajte i nagradne igre na našem portalu i osvojite ulaznice kako biste mogli besplatno pogledati ovo čudo.