Recenzija filma: Sherlock Holmes – Game of Shadows

Na samom početku moram naglasiti kako ne volim sequele (nastavke), odnosno druge, treće, četvrte…dijelove filmova, jer su u pravili nastavci lošiji od prvog filma. No u ovom slučaju to nije tako, „Game of Shadows“ dostojni je nastavak prvog filma o Sherlocku.

Britanski redatelj Guy Ritchie iz sebe već ima nekoliko izvrsnih redateljskih uradaka poput „Lock, Stock and Two Smoking Barrels“ i „Snatch“, a prvim filmom o Sherlocku dokazao je kako se može nositi i s zahtjevima Hollywoodske produkcije. I publika i kritika hvalila je prvog Sherlocka 2009. godine, bila je tu uistinu izvrsna, i prva prava, ekranizacija u kojoj je briljirao Robert Downey jr. 

Nastavak je ponovno ponudio pregršt akcijskih scena snimljenih u „slow motionu“, koje na neki način već postaju Ritchiyjev zaštitni znak (kao što primjerice Michael „Transformers“ Bay u svaki svoj film trpa hrpu „lens flarea“). Ritchie od početka do kraja suverno u rukama drži redateljsku palicu – nema nepotrebnih komplikacija u radnji, dosadnih dijaloga, suvišnih scena itd., a što je najvažnije za gledanje nastavka nije potrebno gledati prvi film (iako vam to preporučam). Radnja nastavka se tek u manjim segmentima nadovezuje na prvi dio stoga je gledatelju lako „povezati konce“. 

Radnja filma snimljena je prema knjizi Sir Conana Doylea pod nazivom „The Final Problem“, a u scenarij je implementirano još nekoliko dijelova iz četri-pet Sherlockovih knjiga. Kako ne bih previše spoliao, odnosno otkrio previše detalja, onima koji nisu gledali film, radnju filma svesti ću na jednu rečenicu: Sherlock Holmes pokušava spriječiti svjetski rat i pad zapadne civilizacije, boreći se protiv profesora Moriartyja. Mislim da to dovoljno govori o svemu – mnoštvo akcije, diljem stare Europe, tučnjava, pucnjava i zanimljivih mozgalica. 

Robert Downey jr. (Sherlock) i Jared Harris (profesor Moriarty) naprosto briljiraju u svojim ulogama. Posebno hvalim njihov završni dvoboj koji se vodi na šahovskoj ploči. Downey se potpuno predao ulozi Sherlocka – psihotičan, rastrešen, no istovremeno briljantan, opravdano vlada svakom scenom filma. Mogu konstatirati kako su uloge Sherlocka među najboljima u Downeyjevoj glumačkoj karijeri. Rečenica koju njegov lik izgovara u filmu: Moje je prokletstvo to što vidim sve – najbolje objašnjava kako Sherlock zapravo ‘radi’. Harrisa poznajemo po ulogama u raznim TV serijama (primjerice Fringe – Na rubu) i nekim manjim filmovima, ali uloga narcisoidnog zlog matematičkog genija savršeno mu pristaje.

Vidljiv je pomak u odnosu Sherlock – dr. Watson. Vjernog Sherlockovog prijatelja tumači izvrsni Jude Law. Njihova kemija naprostno je nevjerojatna, može se zaključiti kako su mnogo radili zajedno i prije snimanja, te kako su se za svoje uloge izvrsno pripremili. Svjestan je toga i redatelj Ritchie koji u njihovim zajedničkim scenama izbjegava klasičnu „kameru preko ramena“, nego njihove dijaloge odvažno stavlja u isti kadar i krupni plan.  

Ne moram posbeno naglašavati koliko su impresivne borilačke koreografije, scenografija i kostimografija. U pojedinim scenama uistinu sam se „osjećao prljavo“ gledajući „zmazane i prljave Londonce“, trulih zubi, masne kose, i prljave odjeće. Nevjerojatna je briga koju redatelj posvećuje sitnim detaljima u filmu. Svaka „fleka na zidu“ i rupa na cesti je na svom mjestu. Iz tog razloga film ću zasigurno pogledati ponovno. 

Kako se radnja filma pretežno vrti oko četiri glavna lika moram spomenuti i Noomi Rapace u ulozi ciganke Simze. Švedsku gluimicu Noomi poznajemo po izvrsnim ulogama u Millenium triologiji, ekranizaciji knjiga Stiega Larsona (primjerice najboljoj ekranizaciji „The Girl With The Dragon Tatoo“). U ovom filmu Noomi je pomalo „nedorečena“, njezin lik je cijelo vrijeme pomalo „mlak“, što pripisujem ostavštini uloge Lisbeth Salander iz Millenium trilogije. No s obzirom da je ovo njezin prvi Hollywoodski blockbuster očekujem poboljšanja u daljnjim ulogama. 

Kao što sam već spomenuo, redatelj od početka do kraja izvrsno vodi priču. Radnja odmah kreće „u glavu“, a finale je izvrsno, djelomice neočekivano i dramatično, i ostavlja gledatelja u uvjerenju o mogućem trećem nastavku.

Ukoliko se dvojite pogledati film ili ne – konačna presuda je svakako pogledati, dva sata odlčne akcije zapakirane u koktel izmiješan Downeyjem i Ritchijem jamstvo su odlične zabave. 

Sherlocka možete pogledati i u osječkom Cineplexxu do iduće srijede, odnosno do promjene rasporeda, a zbog velikog interesa zasigurno će ostati još neko vrijeme na kino platnima.

Pročitajte i: Recenzija filma Mission Impossible – Ghost Protocol