SABORSKA ZASTUPNICA KOJA GODINAMA PROUČAVA EU FONDOVE POKUŠAVA OBJASNITI ZAŠTO SMO MEĐU NAJGORIMA U POVLAČENJU

Intervju s Mostovom Sonjom Čikotić koja je svojedobno, u Oreškovićevoj Vladi, bila zamjenica nadležnog ministra – piše Telegram.

Najviše vremena zastupnica Sonja Čikotić bavi se procedurama vezanim za EU fondove. Zapravo, nije taj interes počeo s njenim saborskim mandatom, može se reći da su EU fondovi zapravo obilježili njenu dosadašnju karijeru. Prije tri godine, Čikotić je bila voditeljica ureda za međunarodnu suradnju, znanstvene i stručne projekte na osječkom sveučilištu, a onda je sve postalo puno intenzivnije kada je 2016. stigla ponuda da postane zamjenica ministra za regionalni razvoj i EU fondova. Tada je to bio Tomislav Tolušić.

Čikotić, koja je u međuvremenu ušla u Most, otad pomno prati i bilježi što se po tom pitanju događa. Koliko je u tim svim brojkama i tablicama, dovoljno govori crtica s našeg razgovora kada mi je htjela ukazati na jedan primjer jalovosti naše uprave. Čikotić je izvadila dokument sa svojim zastupničkim pitanjem. “Možete ovo uzeti, ja ionako to sve već znam napamet”, rekla mi je. I nije karikirala jer je već u idućem trenutku vrlo konkretno iznosila brojke, ne gledajući u papir.

Među najgorima smo u EU

Zašto smo, kako kaže državna revizija, i dalje među najgorima po povlačenju novca iz EU fondova, plastično pokazuje upravo primjer koji mi je Čikotić pokazala. Ministarstvo regionalnog razvoja je u lipnju 2016., dok je ona bila zamjenica ministra, objavilo Poziv za sedam najvećih gradova u Hrvatskoj u vrijednosti od 2,6 milijardi kuna.

Dalje su se trebali objavljivati pozivi za konkretne projekte u gradovima kako bi se što više novca iskoristilo. Do svibnja ove godine Ministarstvo regionalnog razvoja objavilo je tek šest Poziva, i to u ukupnom iznosu od samo 10 posto, dakle u vrijednosti nešto većoj od 226 milijuna kuna. Takvi podaci su, poručuje Čikotić, poražavajući, a odmah zatim počinje i s detektiranjem problema. “Ono što velikim dijelom koči korištenje EU fondova je zasigurno golemi birokratski aparat i troma javna uprava. Procedure u javnoj upravi i ljudski potencijal u velikoj mjeri nisu odgovorile pravovremeno, kapacitetima, a ni stručnim znanjem na izazove koje predstavljaju EU fondovi.”

U javnost se izlazi s podacima koji ništa ne znače

Tijekom našeg razgovora prošloga tjedna u prostorijama Mosta u Saboru, Čikotić je više puta naglasila kako se često, u svrhu postizanja boljeg PR-a, u javnost izlazi s podacima koji ostavljaju nerealnu sliku o novcu iz EU fondova. “Često se izlazi s onim da je nešto ugovoreno ili povučeno – to nam zaista malo govori, a najmanje o našoj uspješnosti. Primjerice, u javnosti se govori o potpisanim ugovorima o financiranju za poljoprivrednike. Kad je ugovor potpisan sredstva još zapravo nisu dodijeljena, proces nije završen: to je tek početak, zapravo je još dug put dok poljoprivrednik ne dobije sredstva. U tom smislu podaci su još porazniji”, kaže.

“Tako smo za program Povezanost i mobilnost, koji se odnosi na prometne projekte, u razdoblju do kraja 2017., dakle u četiri godine, ugovorili 61,6 posto od ukupno raspoloživih sredstava za taj program – to je nešto više od 913 milijuna eura. I onda se u medijima zna pisati kako je toliko i povučeno, no to nisu zapravo prave brojke. Korisnicima je isplaćeno ukupno 4,6 posto, odnosno nešto više od 67 milijuna eura. I to je ono što je zapravo dovedeno, odrađeno, a hoće li i to biti prihvatljivo pitanje je u daljnjim postupcima”.

TELEGRAM: Rekli ste mi da ne želite da ovaj intervju bude fokusiran na prozivanja odgovornih i isticanje samo onoga lošega, nego da želite ukazati na rješenja. Hajdemo onda sasvim konkretno, što napraviti da, nakon pet godina koliko smo u EU, napokon prestanemo biti među najlošijima po povlačenju novca iz EU fondova?

ČIKOTIĆ: Umjesto da se fokusiramo na nekoliko konkretnih natječaja iz određenih sektora i napravimo korjenite promjene, mi smo raspršeni. Točnije, pojedini natječaji su izuzetno nisko budžetirani, primjerice, energetska učinkovitost u industriji u vrijednosti do 114 milijuna kuna, a same potpore su od 350 tisuća do 20 milijuna kuna po korisniku. Na ovom konkretnom primjeru to znači, ako bi svi poduzetnici tražili minimalnu potporu, da bi ukupno zadovoljili svega 325 poduzetnika. To ne odgovara stvarnim potrebama, a mi s druge strane trošimo ogromne administrativne kapacitete da se izradimo podloge, ciljeve, objavimo javni pozive, provedemo evaluaciju, za sve te natječaje.

U drugim članicama, primjerice u Finskoj, Austriji, određeno je nekoliko prioriteta i baziraju se na tome, a ostalo financiraju iz državnog proračuna. Nastoje zaista povezati i ciklus investicija i razvoj domaćeg gospodarstva uz ulaganja u taj sektor, recimo energetsku učinkovitost, s ciljem uređenja pojedinog područja. Recimo, 2016. smo imali natječaj za društveno poduzetništvo i sredstva koja su bila određena su iznosila osam milijuna kuna, natječaj je bio raspisan nakon što dvije godine nije bilo sličnoga. To je premalo, a uložen je veliki napor administracije kao da se dijeli sto milijuna kuna. Slično je bilo i 2017. godine, kad je za isto bilo dostupno svega 11 milijuna kuna. Znači, mi raspisujemo natječaje, ulažemo golemi administrativni napor za natječaje koji ne odgovaraju potrebama.

TELEGRAM: Dakle, treba se fokusirati na određena područja. I što onda?

ČIKOTIĆ: Treba što više javnih registara umrežiti s informatičkim sustavima kako bi prijave bile još jednostavnije i kako bi se korisnicima smanjilo opterećenje. Krenuti u reformu javne uprave tog glomaznog i tromog sustava koji je isprepleten političkim utjecajem. Potrebno je u velikim projektima, kao što su komunalne infrastrukture, ceste i željeznice, provoditi obvezujuće kontrole postupaka javne nabave, a ne da kasnije budu korekcije oko procesa javne nabave kada je sve već završeno i ništa se ne može učiniti.

Treće, svakako treba oformiti ured pri uredu premijeru, kao za Oreškovićeve vlade, koji će sinergijski raditi sa svim ministarstvima da bi se polučila dodatna vrijednost iz korištenja EU sredstava, koji će nadzirati samu provedbu velikih projekta i otklanjati poteškoće na dnevnoj bazi. Državni proračun treba štititi i od nepotrebnih kadrovskih rješenja, rizičnih projekta, nadzorom nad postupcima evaluacije i javne nabave.

TELEGRAM: Problem je, kažete, i što cijela procedura izbora projekta predugo traje?

ČIKOTIĆ: Proces ocjenjivanja projekata, odnosno evaluacije, traje predugo, više od 200 dana. Treba nam veći broj stručnih osoba za to, potrebno je ugovarati vanjske stručnjake za usluge evaluacije kako bi ona bila pravovremena i kvalitetno određena i da nemamo žalbi s osnove jednakog pristupa i stručnosti osoba koje obavljaju taj posao. No, uz transparentnost, nužno je osigurati i učinkovitost, a to se može jedino ako je odgovor pravovremen. Naime, sustav rješavanja prigovora je katastrofalan, imate oko 300 neriješenih prigovora iz 2017. koji su prenijeti u 2018. Meni su se javljali građani koji su doslovno predali prigovor u srpnju 2017. godine, a odgovoreno im je tek u travnju 2018. godine.

Skraćivanje tih rokova je moguće i nema prepreka da se to napravi. Trebalo bi, kao prvo, raditi na daljnjem smanjivanju dokumenata koje se trebaju dostaviti, na umrežavanju javnih registara tako da korisnici ni ne moraju pristupiti njihovoj predaji, a onda i angažirati veći broj stručnjaka-ocjenjivača, bilo unutar provedbenih tijela, bilo vanjskih.

TELEGRAM: Odugovlačenje, pretpostavljam, znači i konkretnu štetu za onoga tko se prijavio?

ČIKOTIĆ: Naravno, poduzetnika se dovodi u nezgodnu situaciju; ne zna hoće li dobiti novac, utrošio je u pripremu i recimo angažiranje nekog konzultanta, a vrijeme prolazi. Možda mu onda više ni ne treba ono za što je aplicirao, recimo neki stroj. Onda kad se riješi prigovor, idu nadopune – pitanje je hoće li mu se odobriti. Poduzetnik ima konkretnu štetu. Nama je cilj da poduzetnik bude konkurentniji, a ako ga ovakvim procedurama usporavamo, onda mu sigurno ne pomažemo. A možda on za tu godinu, dvije, dok se cijela ta procedura riješi više neće ni postojati.

TELEGRAM: Vi ste bili zamjenica ministra u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU u Vladi premijera Oreškovića. Što ste konkretno napravili?

ČIKOTIĆ: Vlada Tihomira Oreškovića trajala je 147 dana. Bila sam zadužena za informatizaciju postupaka. Dakle, moj zadatak je bio olakšati proceduru u smislu da olakšam onome tko se javlja na projekte, da svu papirologiju što jednostavnije povuče, primjerice da poduzetnik preko korisničkog imena može pridobiti sve potrebne papire, a ne da luta po različitim institucijama. S tim informatičkim sustavom se kasnilo, no uspjeli smo u rekordnom roku provesti nabavu, ugovoriti izvođača, krenuli smo u osmišljavanje digitalne platforme da se sve to poveže s javnim registrom. Ukratko, pojednostavili smo proceduru. I to se sada treba dalje razvijati, to je danas vidljivo u sustavu efondovi.

TELEGRAM: Očito je negdje zapelo s tim sustavom. Kažete da su u njega dodatno, nakon vašeg odlaska, uloženi milijuni, a ruši se.

ČIKOTIĆ: Da. Vidim u planu nabave Ministarstva regionalnoga razvoja i EU fondova da se stalno nadograđuje. U četvrtom mjesecu je sustav pao zbog opterećenja kada je napokon bio raspisan poziv za konkurentnost malih i srednjih poduzetnika. Zamislite to, u zemlji koja se stalno poziva na poduzetništvo, mi dvije godine nismo imali natječaj i onda smo raspisali natječaj u vrijednosti od 200 milijuna kuna. Prijavilo se mnogo poduzetnika i, osim što je sustav pao, tu je još jedna indikativna stvar: natječaj se obustavio u trenutku kad se prešao limit od 300 posto alokacije poziva. Prije svakih izbora slušamo o nužnosti poduzimanja svih radnji koje usmjerenih na podizanje konkurentnosti poduzetništva i onda raspisujemo natječaj sa svega 200 milijuna u tu svrhu. Natječaj se sada ponovno raspisao i vjerujem da će sada ministar gospodarstva povećati alokaciju.

Još mi nešto smeta, a to je što je za vrijeme ministrice Dalić, vjerojatno u suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i EU fondova pod propagandom ”pojednostavljenja procedura” uveden takozvani “najbrži prst”. Prije su se sve prijave za natječaje ocjenjivale, a sada je takav model da se ne gleda kvaliteta projekta. Na primjer, javi se firma koja ima investiciju od 50 milijuna kuna i zapošljava novih 50 inženjera i, s druge strane, firma koja ima investiciju od milijun kuna i planira otvoriti tri radna mjesta. Ovisno o vremenu kad je predano, ona koja se prijavila ranije dobit će financiranje. Ovakav način dodjele sredstava nije učinkovit, jer prvenstveno bi trebalo dodjeljivati upravo onima koji će osigurati više radnih mjesta u zemlji.

TELEGRAM: Podsjetila bih Vas na jednu Tolušićevu izjavu od prije dvije godine, dok Vam je bio šef. Kazao je kako je pojednostavio procedure pa će se milijarda i pol kuna moći povući bez problema. Jesu li ta očekivanja na kraju ispunjena?

ČIKOTIĆ: Ministar Horvat je zapravo, ako ćemo pošteno govoriti, napravio iskorak u pojednostavljenju procedura kad su u pitanju poduzetnici. Točnije, otvorio je poziv E-impuls za male poduzetnike, ukinuo je potrebu da poduzetnici prilikom prijave na natječaje imaju oročena sredstva ili bankarske garancije za svoj dio investicije, snizio je pragove za investicije, koje su doprinijele širenju baze onih koji bi se javili za povećanje konkurentnosti, otvorio je mogućnost financijskih instrumenata za male poduzetnike uz minimalne uvjete osiguranja kredita, evaluirali su se svi pristigli projekti, a ne kao sada, kad funkcionira po principu najbržeg prsta koji sam ranije spomenula.

Ministar regionalnog razvoja i EU fondova ne upravlja sektorskim politikama. Mislim kako bi trebalo dio poslova koji se odnose na EU fondove izdvojiti iz Ministarstva regionalnog razvoja i staviti u djelokrug Ministarstvo financija.

TELEGRAM: Zbog čega?

ČIKOTIĆ: Zbog korekcija, uslijed nepravilnosti. Dakle, postoji još jedan veliki problem koji pod hitno trebamo riješiti. Jer, kada revizija kontrole koja se rade prije slanja izjave o ovjeravanju projekta u Ministarstvu financija, primijeti da javna nabava nije dobra, mi tu stavimo korekciju na 50 posto od iznosa projekta, što znači da se novac vraća ponovno u sustav i on može biti ponovno iskorišten.

Međutim, dok sam bila u ministarstvu primijetila sam da se problemi jednostavno stavljaju pod tepih, za nečiji sljedeći mandat. Potvrdu da je tako govori i podatak da su izjave za ovjeravanje tek poslane nedavno i da kasnimo s ovjeravanjem. I sad kad europski revizori primijete nepravilnost, tada taj novac koji se izgubi uslijed korekcije nepovratno gubimo. Isto tako, ukoliko sam sustav ne prepoznaje nepravilnosti, može doći i do suspenzije i prekida plaćanja dok ne otklonimo isto u akreditiranom sustavu.

TELEGRAM: To zvuči kao dosta ozbiljan propust naših tijela…

ČIKOTIĆ: Da, jer mi godinama govorimo da nemamo novac za dječju bolnicu u Klaićevoj, a imamo projekte koji se financiraju izu EU i onda dođe do korekcije i oni ne budu financirani iz EU te na kraju mi to platimo iz državnog proračuna. I nitko ne snosi odgovornost za to.

TELEGRAM: Primijetila sam još jednu zanimljivu opasku vezanu za nas, a to je da Državni ured za reviziju u ovogodišnjem izvješću upozorava da nemamo dovoljno ljudi specijaliziranih za EU fondove. Zanimljivo, tako glomazna državna uprava, a nedostaje ljudi.

ČIKOTIĆ: Da, neučinkoviti smo, a to govori o kadru koji se godinama prima u državnu upravu. Sad se pokazuje da mi nemamo ni strategiju, ni plan razvoja ljudskog potencijala unutar javne uprave jer su neki ljudi izvrsni, a zarobljeni na određenim pozicijama, dok drugi po političkom ključu napreduje. Kod nas je to sve duboko ispolitizirano. I tu postoji jedan mali apsurd – službenici koji se zapošljavaju na poslovima EU se ne prikazuju u planu prijema državnih tijela. Međutim, ti ljudi se mogu kroz institut premještaja seliti unutar državne uprave na bilo koje drugo radno mjesto. I to će dovesti do daljnjeg gomilanja u sustavu javne uprave pod izlikom da nema dovoljno osoba na poslovima EU fondova, a zapravo imamo rupu bez dna. Točnije, zaposlili ste nekoga za radno mjesto sistematizirano za rad na EU fondovima i niste ga stavili kao službenika u plan prijema, niste ga iskazali kao trošak kroz procjenu financijskog učinka, a nema nikakve zapreke da taj isti službenik prijeđe na neko drugo radno mjesto koje se ne bavi EU fondovima i najednom postaje trošak za javni proračun.

U Operativnom programu konkurentnost i kohezija planirano je oko 220 milijuna eura tehničke pomoći i od kojih se osobe koje rade unutar akreditiranog sustava plaćaju 85 posto iz EU sredstava, a 15 posto iz državnog proračuna. Osobno, zalažem se za smanjivanje sustava javne uprave i optimizaciju broj zaposlenih. Ispravan smjer bio bi u ugovaranju vanjskih tvrtki koje će dobiti ugovor s točnim popisom prava i odgovornosti.

TELEGRAM: Državna revizija je primijetila kako mijenjamo godišnji plan EU projekata; naknadno umanjujemo ciljeve, pa onda na kraju ispadne da smo ih premašili. A realno, da se ciljeve nije mijenjalo, ne bismo prošli ni onaj prvotno zadani minimum.

ČIKOTIĆ: Državna revizija utvrdila je da se indikativni godišnji plan natječaja ne poštuje, a državna tajnica iz MRRFEU mi je na odboru za Ministarstvo regionalnoga razvoja i EU fondova odgovorila kako će se sada isti ažurirati na mjesečnoj bazi. Ovakvo rješenje je administrativna mjera i nije smisao da se plan mijenja iz mjeseca u mjesec, nego da se odgovorni drže godišnjeg plana – zato se i zove godišnji, da građani znaju planirati svoje aktivnosti unaprijed, a ne iz mjeseca u mjesec.

TELEGRAM: Rekli ste mi kako projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji je Vlada pompozno najavljivala i kojim bi se povuklo 2,5 milijardi eura za slavonske županije zapravo ne postoji. Kako to mislite?

ČIKOTIĆ: Meni je žalosno što taj projekt zapravo ne postoji, ukazivala sam na to i u predizbornoj kampanji kad se iz stožera HDZ-a moglo čuti da će Slavoniji i Baranji dati 2,5 milijarde eura. A odakle će dati? Iz EU fondova. OK, a tko je programirao operativne programe, ako ćemo baš politički gledati? To je bilo 2014., dakle SDP-ova vlada, a ovi sad obećavaju nešto što tu nije. HDZ-ove dvije i pol milijarde koje nude, tobože Slavoniji i Baranji, možemo usporediti s primjerom: kad bih rekla kako ćemo za prometnu povezanost Dubrovačko-neretvanskoj županiji dati 2,5 milijarde kuna, građani bi mislili da će se riješiti vjerojatno svi putevi i poboljšati infrastruktura, a u biti bih ih samo iskoristila da prikriveno govorim o gradnji Pelješkog mosta.

Zanimljivo je i što HDZ nudi iz strukturnih fondova novac za Slavoniju, a onda imate u Nacionalnom programu reformi vrijednost integriranog teritorijalnog ulaganja za sedam gradova, od kojih su zapravo Osijek i Slavonski Brod s područja Slavonije i Baranje. Očito u nedostatku pravih opipljivih rezultata, unose se ovako površni i nemjerljivi podaci. Nadalje, za cilj tog projekta stoji da je ‘promocija stila življenja’. To je pomalo smiješno – ljudi se iz Slavonije iseljavaju, odlaze jer nemaju posla. Treba se zalagati za razvoj toga područja, ozbiljnim i konkretnim mjerama, a ne ovakvim projektom bez strategije. To je običan marketinški trik.