Slavonska kuhinja

Iz drugih kultura preuzimali su ono što su htjeli, a da ne zakinu vlastitu kuhinju. Najčešće su to utjecaji iz mađarske kuhinje iz koje smo preuzeli korištenje velike količine paprike i izrazita začinjenost jela, utjecaj bečke i srednjoeuropske kuhinje te utjecaji s Istoka, iz arapske i turske (vučeno tijesto u savijači i štruklima te sarma).

Kao u stara vremena, u Slavoniji se i danas kupus i povrće kisele, a meso, najčešće svinjsko, salamuri i suši na dimu. Slavonci piju i velike količine mlijeka, pa nije iznenađujuća činjenica da jedu sve vrste mliječnih prerađevina poput vrhnja, maslaca i sira (uglavnom kravljeg).

Svježi kravlji sir s vrhnjem posut crvenom paprikom te satrica (specijalitet od svježeg kravljeg sira, kiselog vrhnja ili kiselog mlijeka, mladog luka, soli i papra) osvježavaju u vruće dane tijekom poljskih radova, a slažu se sa slavonskim mesnim prerađevinama poput čvaraka, sušene slanine, sušenih kobasica te kulena i kulenove seke.

Netko je iznimno domišljato opisao kulen: ‘Kulen je poput Šokca: bećar u svojoj ljutini, ohol i ponosan u svom izgledu, podatan u mirisima i raspojasan u okusu.’

Crvenu papriku, osim na svježem siru i gotovo svim mesnatim proizvodima, nalazimo u gulašima, paprikašima, fiš-paprikašu te nadaleko poznatom čobancu, koji se izvorno pripravlja od janjetine, a postaje to bolji što ima više vrsta mesa.

Uz ovako bogatu slavonsku kuhinju poslužuje se i vino, čija proizvodnja u Slavoniji ima višestoljetnu tradiciju.

Ipak, niti jedna večera ne završava bez deserta. Slavonke najčešće prave salenjake s pekmezom, te krofne pečene u svinjskoj masti. Nekad i dizane kolače bogato nadjevene orasima i makom ili pa raznovrsne pite od vučenog tijesta. Od sitnih kolača tu su medenjaci, paprenjaci, šape i rumene breskvice.

Slavonski stol bogat je kao i sama Slavonija. Kuhinja je oduvijek bila odraz plodne zemlje i marljivih ruku. Nema tolikog izbirljivca koji za slavonskim stolom neće pronaći nešto za sebe ma koliko izbirljiv bio.