Tone hrane u smeću umjesto u pučkim kuhinjama

O poljoprivrednim proizvodima koji neobrani stoje na poljima da i ne govorimo, i sve to dokazuje da smo društvo rasipnika, a prema svim pokazateljima i velikog siromaštva.

Kako bismo spojili te naizgled nespojive činjenice, u Hrvatskoj se prošle godine otvorila Banka hrane Hrvatska, inačica talijanskog Last Minute Marketa. Riječ je o ustanovi koja prikuplja hranu od trgovačkih centara i potom ih distribuira do sirotinje koja svakodnevno prebire po kontejnerima kako bi se nahranila.

I ta ideja odlično prolazi, no razlika između Italije i Hrvatske, čija je inicijativa krenula tek prije nekoliko mjeseci, jest u tome da će Talijan, zahvaljujući utemeljitelju prof. Andreu Segreu sa Sveučilišta u Bologni, iskoristiti i onaj najmanji komadić hrane. Našim poslodavcima je lakše hranu staviti u otpis nego raditi preciznu inventuru izda li putem računa robu s približenim rokom trajanja, ili u tehnički neispravnoj ambalaži, primjerice, pučkoj kuhinji.

Iako Caritas u Hrvatskoj odnedavno podliježe strogom HASAP-u, ondje doznajemo kako i nadalje primaju onu hranu za kojom potražnje u prodavaonicama nema. Primjerice, hranu s današnjim rokom trajanja u Caritasu ne smiju primiti, iako je stvarni rok još najmanje 30 dana.

Kada bi se po uzoru na talijansku praksu, u Caritasu doniralo povrće, ono mora biti u ambalaži, a isto vrijedi i za brašno, tijesto i brojne druge proizvode. Ondje doznajemo i to da se u Osijeku, primjerice, baci keksa tijekom godine koliko ne možemo ni pojmiti, što zbog nedostatka deklaracije, a što zbog strogoga HASAP-a. Srećom, još ima dosta senzibiliziranih centara koje će u Caritas dati proizvode pa je tako hvalevrijedan projekt doniranja kruha u suradnji s Intersparom, a čiji je rok trajanja na dan isporuke.

Da se može i treba bolje, potvrdila nam je i Melita Radanović iz županijske Hrvatske gospodarske komore, koja kaže da se brojne ustanove izvlače na nezadovoljavanje higijenskih uvjeta.

– Zdrav razum govori da je sve što je pod rokom trajanja bolje darovati nego baciti. No, kod nas se s proizvodima radi kao s novinama, a iskreno, novine se barem recikliraju, dok to s hranom nije slučaj. Kod nas nije u potpunosti profunkcionirao sustav koji postoji u drugim europskim zemljama, zaključuje Radanović.

Srećom, Banka hrane Hrvatska, kako kaže njezin predsjednik Miroslav Lakuš, radi na tome da u potpunosti iskoristi proizvode koje dobiva od svojih partnera. Vizija Banke ide na to, kaže, da se slično radi i s voćem i povrćem.

– Borimo se protiv bacanja hrane, a ovisit će i o dobroj volji političara i naše nove vlade koliko ćemo se boriti protiv siromaštva. Suština je da kod hrane upotrijebimo sve. Talijanske kolege iz Banke hrane voće koje ostane prerađuju u sok, stave naljepnicu Banke i doniraju ga – pojasnio je Lakuš.

Marija Mihelić/Elio Velan – Glas Slavonije